Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/slobodan

Marketing

(neizživljen ili neižživljen?!)

Posveta ljetu


Nakon prošlog posta, s kojim sam doživio dosad rekordno minimalan broj (0 nije broj) komentara, zapitan o daljnjem smislu blogovanja ovdje ipak hrabro krećem u novi debakl. Mjenjam pozdravnu muziku, pa što bude neka bude. Ništa pretjerano novo ovdje nećete zateći, već samo jednu poveću nakupinu moždanih izbljuvaka posvećenih u prvom redu ljetu.


Sve to skupa se doista i odnosi samo na ljeto, u dobrom ili lošem smislu. Ili u smislu pozitivnog prisjećanja lijepih događaja, ili u smislu čemera i odsutnosti onoga svega što čovjeka veseli, ili u nekoj među-formi. Trenutačno sam baš u toj trećoj fazi, faza kad očajnički trebam slobodu, opuštenost, manjak obaveza, lijepo vrijeme,... Sve to je personificirano ljetom, koje se onda u dugim i tamnim zimskim mjesecima pretvara u neku tešku iluziju i ideal. Znam da mi se to periodički događa, neke godine mi se sve do samog ljeta sljedeće godine uopće ne da razmišljati o tome gdje, a još manje kako ću provesti onih petnaestak dana ljetnih praznika, i tad mi bude najbolje. Kad ništa ne očekuješ, sve ti je dobro. No, kad ti bude dobro, onda se cijelu godinu nabrijavaš i nadaš opet dosegnuti ono savršenstvo koje ti se čini da prošle godine samo u sitnim točkicama nisi dosegnuo. I tad bude koma. Točno znaš što hoćeš, a naravno da će ti se sve poklopiti drugačije i da nećeš biti zadovoljan. Tako je meni sada, samo je taj feeling pojačan tim svakodnevnim poslom i još nekim obavezama zbog kojih se čini da slobodnih trenutaka ima neoprostivno malo, i da svaka dobra stvar (prm. večernji izlazak) za sobom vuče posljedice u vidu teškog ustajanja, mučenja i dekoncentracije na poslu itd. I onda si stalno u glavi mislim, bit će super kad kupim auto, kad budem na godišnjem, sve ću nadoknaditi. Toliko toga bi čovjek želio, pogotovo netko prepun ideja i inspiracije kao ja. A kako to sve smjestiti i ostvariti u 2 tjedna godišnjeg, tj. dva tjedna ljeta?
Gdje god i s kim god bio, prvih tjedan dana neću se ni naviknuti da sam slobodan, budit ću se najkasnije u 8, kao što sad činim subotom i nedjeljom i tek kad postane dobro vratit ću se nazad. I ajd ti budi sretan.
Već vidim da ću se vratiti neizživljen (neizživljen ili neižživljen?!).


A ja si sad zabrijavam da ću kad ljeto dođe preći u stanje iz Manu Chaovih pjesama. Sloboda, prazna cesta, otvoreni prozori, tulumi, fešte na plažama, gitare pod trskom, noćna kupanja, gaćice na borovima, razni sportovi, mladost, sloboda,... more, mir, pučina, debeli hlad, maestral, klape, noćne šetnje, sloboda,...


Slutim da mi slijedi veliko razočaranje.


Zato sad odustajem od svih planova i nadanja, svih nabrijavanja i očekivanja i čuvanja onih pjesama koje mi personificiraju ljeto. Vama odmah darujem jednu koja to čini više od svih. U njegovu pozitivnu smislu.


Post je objavljen 30.03.2006. u 21:41 sati.