Pitala me Šatro u prethodnom postu da di sam.
Super pitanje.
Gdje sam.
Kad objektivno odgovorim, na poslu sam. Tražim spas i zaborav u radu, kojeg, ruku na srce, ima posebno puno otkako sam napuštena.
Subjektivno, ne znam gdje sam.
U nekom glupom stanju koje mi je oduvijek bilo nepoznato.
Na meni izvana nema traga tuge.
To je ono na čemu mi mnogi zavide kad znaju da me iznutra nešto ždere, a na van sam power woman.
I onda ne znam bih li trebala biti sretna što imam tu moć prikrivanja stvarnog stanja stvari.
Ili je to prokletstvo, gdje od ostatka svijeta kriješ da te unutra nešto razdire.
Počesto zaplačem.
Na tužnu pjesmu, flashbackove.
Ne samo zbog toga što sam izgubila nekog za kog sam vjerovala da mi je konačno poslan nakon svih traženja i lutanja...
Već i zbog toga što sam tek sad zaista ljubomorna.
Na sve one koje će ući u njegov život.
Ili koje su u njemu bile.
U dugim vezama ili pukim avanturama.
Ne mogu reći da mi nije drago što me ostavio već sad, a ne onda kad bi to možda još više boljelo.
Mnogi ljudi me vide kao zvijer, samouvjerenu i nepobjedivu.
Vjeruju da je ova povrijeđenost kod mene više stvar taštine.
Eh, ne boli tebe to što njega više nema u tvom životu. Već činjenica da si ostavljena. Pitaš se kako se usuđuje ostaviti te. Tebe!
Kad bih barem znala da je stvarno tako!
Istina, češće sam ja bila ta u životu koja je odlazila.
I koja je ostavljala bol u tuđem srcu.
Ali ne namjerno.
Samo sam htjela biti načisto s tim da osobu što prije oslobodim od dubljeg zaljubljivanja ili lažnih nada.
Pokušavam se sabrati i pridati mu istu ovu ulogu.
Htio mi je što prije osloboditi mjesto za nešto novo.
Za nekog novog.
Pa čak i ako sam u ovom trenutku sigurna da mi se nitko ne može svidjeti.
Ostavio mi je mjesto za slobodu.
Koju ovaj put istinski nisam željela.
Za razliku od milijun drugih puta, gdje sam za njom izgarala.
Za kraj, malo okrutne istine:
Kad malo podrobnije razmislim o svemu, ono što mi najviše fali je seks.
To nam je super štimalo.
No onda se opet pitam; Ako nam je to super štimalo, zašto se nije moglo nastaviti?
Znam da seks i samo seks nije jedino što čini vezu.
Ali meni je jako važan, gotovo jednako važan kao muškarcu.
Ali što je trebalo biti zaslužno za te jebene leptiriće koji se u njemu nisu probudili u dva i pol mjeseca veze?!
Meni se oni bude odmah ili nikad...
Svečano najavljujem da ću prestati s ovim pekmeženjem.
Ovo je bio posljednji post koji je častio njega.
Koji me nije htio voljeti.
Post je objavljen 29.03.2006. u 13:02 sati.