Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/spookiedizajn

Marketing










mala jako voli čitati.
ta pošast strefila ju je negdje oko drugog razreda osnovnjaka, kad je počela shvaćati kakvu radost donose riječi i koliko se čudesnih stvari krije u njima.
i tako je mala počela listati.
najprije stripove.
( tata se ljutio, jer to je bio šund, ali što da se radi, to je curici sa susjedstvom punom mangupa, bez njenih vršnjakinja, u to vrijeme bila jedina ulaznica za društvo)
i sve dogodovštine bleka stene bile su u njenim očima vau!
( svi oni bam bum tres krc sa crvenim mundirima )
a tek zagor i čiko.
pa nešto manje omiljeni teks viler, pa ani četiri pištolja...
a mandrak, fantom, rip kirby...
a tek kad je otkrila luna, kralja ponoći...
mala je upijala, mala je bila spužva, za sve što joj je pod ruku došlo.
i politikini zabavnici, i mikijevi almanasi, i obuci lutkicu lu, i jeste li znali..
( i sve one sf priče na kraju zabavnika, koje su malu uvele u taj predivni svijet mašte )
ma sve.
al' čitala je mala i knjige.
prvo lektire, kao pod obvezno.
onda je u četvrtom ( još uvijek osnovnjak ) otkrila ljubiće.
pa pročitala kojih dvadesetak istih, i već tada otkrila da joj se od njih gnoji mozak, i da nemaju baš nikakvih dodirnih točaka sa stvarnošću.
te ih se tako s gnušanjem odrekla.
zatim je mala za praznike krenula poharati kućnu biblioteku ( onu na kvadrate ).
pa je počela sa ćopićem i iščitala do korica sve dogodovštine veselih partizana.
zatim se nadovezala sa šenoom.
to je nekako više sjelo.
onda je htjela presjeći sa medicinskim leksikonom, ali je nju presjeklo par puta već na slovu a
( lijepo molim, ne čitati takve knjige, posebno ako su ilustrirane u boji, i ako prilikom listanja jedete, npr. palačinke ).
no, nije odustala od čitanja istih ( mala misli da je to nekako utjecalo i na njen budući izbor zanimanja ).
povijest hrvata je nekako preskočila; ipak je to bilo malo previše za njenu dob.
kad je prešla preko dostojevskog ( zahvaljujući njemu, zavoljela je ruski izričaj; kasnije je našla bulgakova i nabokova ), i opustošila domaće resurse, odlučila se za pohod na knjižnicu.
a tek tamo je otkrila neiscrpne izvore ... ah, nitko sretniji od nje.

i tako mala čita, već godinama.
svašta je prošlo kroz njene ručice.
a o mozgiću da i ne govorimo.
krimići, proza, putopisi, romani, pripovijetke, avanture, pustolovine...
no najviše, mala voli dobru sf- f knjigu.
počelo je sa već spomenutim sf pričama iz zabavnika.
pa je otkrila sirius, negdje u osamdesetima.
u devedesetima je uspjela sakupiti sto i kusur brojeva future.
tada je zvanično postala navučena na žanr.
knjige su se ispreplele kao kao logični izbor.
a za sve je zaslužna ona prva.
večernji akt.
knjiga koju je mala pročitala jedno sedam - osam – deset puta.
i zavoljela pisca otprve.
i nije joj se prestao sviđati sve do danas.
kako mala nema više kapacitet pamtiti sve u životu pročitane naslove, ona ih zapisuje.
( to je pozamašan broj, čak i za pohvaliti se. )
pa je tako prije koji dan htjela malo posložiti sve što je pročitala, prvenstveno djela svog omiljenog autora.
i znate kaj je otkrila?
otkrila je da je pročitala njegovih točno dvadeset i osam knjiga.
i da joj je do iščitavanja njegovog cjelokupnog opusa ( ako izuzmemo sve što nije beletristika ), preostalo samo još par naslova.
vidiš, tko bi to rekao ...
i sad mala čita nešto njegovo.
nepovrat.
gospodine Pavličiću, hvala Vam što ste pisac.
zbog Vas je mala sretna što je naučila čitati.

( « Nije se vrijedilo pitati što taj osmijeh znači. Jer, on je bio mnogo toga u isto vrijme. Odavao je zbunjenost, ali i radost što su se tako iznenada našli. Odavao je iščekivanje ali i strah od onoga što će se zbiti. Odavao je sumnju, ali i volju da se kroz sve to prođe, da se iskuša ono što mora doći. Sjedili su tako, pili kavu i čekali. Nisu ni znali što čekaju, ali su vjerojatno oboje slutili isto. Slutili su da čekaju onaj pravi trenutak, onaj trenutak koji je njihov, koji je u vremenu za njih određen. Koji u vječnosti, od početka svijeta, samo na njih čeka, čeka da oni do njega stignu, da ga osjete, da uvide kako je to njihov trenutak, i da ga uzmu. «
Pavao Pavličić: Nepovrat )











Post je objavljen 29.03.2006. u 12:05 sati.