Marketing
Na zapadu ništa novo...
''...i te sam noći preplivao Dunav, dubok i strašan...
Oprosti, Velika Reko, al' ja sam morao preko...''
Đorđe Balašević - Noć kad sam preplivao Dunav
Dugo me nešto nema ovdje, osjećam se k'o neki nepoćudni klinac što duguje objašnjenje majci nakon što je uhvaćen na djelu krađe friško pečenih keksiju iz obližnje špajze... osjećaj krivnje spram mog nevidljivog čitateljstva me polagano počeo gušiti i eto me opet ovdje... nadam se da će moje najiskrenije opravdanje biti uvaženo...
U proteklih mjesec i ovih nešto sitno dana bio sam prilično vrijedno dijete... radio sve i svašta... riješio sam se Rimskog prava, a s njime i prve godine, a danas položio i prvi ispit s druge... zadovoljivši time svoje ne pretjerano nadobudne fakultetske aspiracije... i dalje se držim one svoje ''u slobodno vrijeme studiram''. U ovom intermezzu rokova, ispita, kolokvija i obaveza zarađujem ponešto, trošim previše i živim momentalno... ne zavaravam se da je ovo tek moj izmišljeni intermezzo, moja fatamorgana u pustinji studentskih obaveza, ali ponekad su fatamorgane ono jedino za što se možemo i za što se svakako trebamo uhvatiti... kako kaže draga mi prijateljica: ''Svatko treba biti svinja ponekad.''
Odlučih se na obnovu i reformu svog socijalnog života, baš onako ehnatonski, iz same srži... pokušavam bolje organizirati vrijeme i tako ga podjednako udijeliti svima... jest, nije to neko meni strano svojstvo, no ovaj put mi se čini da mi je napokon krenulo... izlaske u grad sa mojim drugovima iz naranijeg djetinjstva još uvijek ne mijenja lagani dvokorak uz puni želudac i još uvijek su to apsolutni derneci o kojima se priča godinama poslije uz ono čuveno rumenilo na licu i vječno pitanje u glavi - ''što je meni to trebalo?'' Ovo mi je potvrdio i posljednji izlazak s njima koji je bio baš onako kako treba - na mjeru, bez pretjerivanja i odugovlačenja, s mnogo dobrih vibracija u zraku. Osim ovog, obradovala me i spoznaja da najboljeg druga (jednog od ovih ranije spomenutih) viđam u ovim studentskim danima više nego ikad, gotovo svaki dan... što mislim da nas danomice sve više i više zbližava... morat ću o njemu jednom više pisati, zaslužio je... al kad tako rijetko pišem da nikako da se maknem s ovih općih stvari... zato me i preskaču mnogi kuloari...
Iako održavam studentska prijateljstva i poznanstva u prilično voznom stanju, danas sam napravio veliki pomak i u tom planu... a bila je dovoljna tek jedna kava i čitav svijet nam se našao, eto, baš... na dlanu... pali su brojni dogovori i planovi, te je realno za očekivati da će se bar neki ostvariti, što je meni sasvim dovoljno... ipak smo svi mi gospodari svijeta tu negdje s dvadeset i kojom...
A uz sve te divne ljude i Ona me uzdiže na prijestolje Svijeta... mudruje, zanovijeta često, ispituje strpljenje, dovodi živce u neposrednu opasnost od pucanja... a opet... čak i to radi tako predivno, damski, ženstveno i dostojno Inteligencije... u svom svom biću.. Ona je predivna... i prečesto tražim utočište u ta dva velika i duboka smeđa oka... moj mali zaklon ispod neba... Njoj ću posvetiti puno pažnje nešto kasnije, no prije moram dosadom odvratiti još pokoju sitnu dušu daleko od ovog ograđenog kutka virtualnih bespuća...
Kao što i rekoh, cilj mi uspijeva polako... sve me više kružoka zaobilazi... mnogima sam sve manje drag... ali čak me ni ta nepogoda ne može pretjerano smesti... jer isti su i meni sve manje dragi... a što više prolazim kroz život i upijam misli, riječi, ideje... shvaćam da je svijet pun tih sitnih duša opsjednutih Sobom i Svojim... te da se na njih ne isplati trošiti vrijeme, a ni ove virtualne retke... bar ne trenutno...
Stoga, odlazim spavati sada jer sva ova divna događanja, uzbuđenja, uspjesi, poslovi i slične stvari koje nas često razveseljavaju iziskuju i određenu dozu energije... a sutra, rano ujutro, idem u zatvor...
hm... da... posjet zatvoru....
Uživajte! ;)
Post je objavljen 29.03.2006. u 02:03 sati.