Marketing
kissich svima.......ev javljam vam se ujutro stara mi stalno nešta pizdi tako da neznam dal ču moči navečer na net.....no uglavnom......
danas sam kao nešta trebala ispravljati.....al ono....ŁoŁ.....ništa od toga jer nisam stigla naučiti.....ebiga.....
sve u svemu pljugaaaa........danas je tako lijepo vrijeme......ono sunce......nema šta.........
i tak ono sve u svemu danas ču vam opet stavit neke pjesmice....pa ono kom se da, nek ih čita.......
inače u ljubavi nema ništa novoga........
a ebiga doči če valda i moje vrijeme......ehehehhehe.......
možda......ae neču više pisat gluposti........veliki pozz sfima.......
uživajte u lijepom vremenu i budite dobri koliko možete.....eheheh....p0000ssssaaaaaaaaaa2all...........
…dok tvoji dodiri klize mojim tijelom
ti u crnom ja u bijelom
mi smo kao dan i noć
poput dva različita svijeta
u nama žari plamen
više nijedne zvijezde nema na nebu
spustio se mrak
tvoje ime je poput najnježnijeg stiha
iz ljubavne poezije dok ga izgovaram
trnci su sveprisutni u mom biću
ublaži ovu glupu čežnju za tobom
i dočekaj zoru sa mnom
uzburkanost osjećaja u mojoj glavi
je porasla
kada si nezasitno raspletao i dirao
moju kosu
a ja sam te obgrlila nogama
i upalila previruće osjećaje
u tebi
koji su se suzdržavali
dok tvoji dodiri klize mojim tijelom
ti u crnom ja u bijelom
mi smo kao dan i noć
poput dva različita svijeta…
Prazna čekaonica...
Njegov miris i danas opija moj um,
pobuđuje sjećanja...
Klanjam se hladnim zidovima,
izblijedjeli lik još plovi opustošenim hodnicima...
Vrijeme ne postoji,
samo tren i vječnost je naša...
Zacakljeni pogled,
uperen u beskraj
donosi ustajalu melankoliju,
odnosi snove...
Ukrali su mi život,
pobijedili ljubav, ugasili žar...
Nemoćno se previjam,
smrtno ranjena,
njegove usne poput sotone
vječno me zovu u ponor...
Tek lagani dodir njegove prisutnosti
stvara oluju u davno ugušenim
snovima...
Prazna čekaonica,
samo ja i sjećanja...
Jos uvijek zivim od ponosa
i na nekom temelju stare slave
gradim utvrde za zivot kasnije..
I prodjem uzdignute glave,
bas kao da ne boli,
kraj tebe i nje,
al kad me tisina proguta i nema nikoga
plačem istim suzama,
kao kad si otisao ožujske noći one..
Sad se vise ne trudim biti lijepa i zanosna
ne pokazujem gdje mi stoji srce,
sad vise nisam carica u nasem malom gradu
niti tjeram za ikoga pravdu,
jer ćutim u svom kutku svijeta,
jos uvijek od tebe zapečaćena...
Post je objavljen 27.03.2006. u 09:34 sati.