Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/2zrtvapanka

Marketing

SMRZLI ME LJUDI

...oh bože Sibir...a moje srce hladno kao led, oh joj...hladno mi zbog drugih, jer smrzli me ljudi i moje grudi ko snježne pahulje kad za ruke se uhvate jedna za drugu i naprave grudu kojom susjedu bi razbio staklo na prozoru od kupatila di školjka mu za pišanje i sranje pa smrdi kad se uđe, a prozor neotvara nikad...a septičku šajziku ima i to pa preko ljeta kad vručina lupi mi u grudi a ono kad počne da kipi a CREINU nezove da ispumpa nego i kip slobode na sred mora mora s jednom rukom noza da se za njega drži a takva je i država naša jer i ona da s dvije ruke joj slobodne nisu, jer od sranja političkog jedna ruka drži se za nos a druga pušta vodu cjelo vrijeme...baj Jelačičev slon ili konj poludio isto, jer sve to gledati mora, a nemora da ima čepove na očima a on umjesto čepove na oku ima mrkvu u nosu...da nemiče se i nestrši nam bana s trona kamenog...a ako budem razbio mu staklo kamenom znati če...jer kamen sadržava moje otiske, a gruda kad razbije, padne, raspadne se i otopi kad zatopli...a nije ovo Sibir da se smrzne pa me nađu...joj Sibirske gliste u dupetu mi se kotrljaju pa hlade a i mene to svrbi, jer ti kolutiči malenih glista, kroz otvor ulaze-izlaze, pa kolutičasti nabori nadražuju...a ono žulja ko monsuni u Kini kad japancima usjev riže unište zbog prejake kiše uz vjetar i ode jedino blago...a dolazi s mora i nemora, a jedino more na zamlji je svjetsko, a Sibirsko o joj hladnoče smrznilo mi voče a ja gladna jadna sad nemam šta jesti a i da imam nemogu da probavim jer smrzli me drugi, moje duge grudi, a i štošta drugo je dugo i drugo pa probaviti sve nemogu i neželim...pa da zbog prozora završim u Sibiru i dobijem Sibirsku glistu, koja nije Gujavica, jer tamo lišča nema o joj bol me več sada hvata...a hvato bi i ja nju, ali nemam za šta pa onda nisam ja kriva što Russija nema izlaz na Jadransko more osim naftovoda a sad jel to nafta ili voda unutra probati neču...a i nesmije se to dvoje da mješa da motorni rotor zahrđao nebi i možda čak vidio da to nešto neartikulirani zvuk poput Sibira a meni hladno....i sad pitaju me ljudi zašto, kako i zbog čega srce ti hladno kao led???da osječaje neposjedujem???ili ih pak nepokazujem???imam, posjedujem, ali nepokazujem baš jer hladnoču u meni je stvorila ova stvarnost i ovaj gnjev drugih ljudi prema samome meni...a i da se ponašam ko Teutonski indijanac na pameti mi nije...da budem topla srca, mlade duše, a ja dušu nemam uz sebe...nego lebdi iznad negdje gdje je toplije jer nije uz mene...JA volim Sibir dok drugi NE!!!!

Post je objavljen 27.03.2006. u 09:25 sati.