Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pegy

Marketing

Oni su zvijezde

Imam tu privilegiju da vikendima ne radim tako da mi se, kada mi druge okolnosti dozvole, subotnje jutro čini idealnim za dugo spavanje i nakon toga drijemuckanje, gledanje televizije i uživanju u onome da ne radim ništa. Ove subote zaustavila sam se na Parlaonici. Za one koji ne znaju, to je emisija u kojoj sudjeluju dvije grupe srednjoškolaca, a svaka zauzima stav vezan za određenu temu. Osim njih tu je nekoliko osoba iz javnog života ili čak stručnjaka za određeno područje koji također sudjeluju u raspravi.

Možda bi bilo dobro da stisnete play. Image Hosted by ImageShack.us
Da, imate i stop ako zatreba. Image Hosted by ImageShack.us

U smislu rasprave, zanemarit ću onu neospornu činjenicu da se ukusi razlikuju i da baš svatko ima pravo slušati glazbu kakvu hoće, jer tu baš ništa nije diskutabilno. Ono što mi se čini dvojbenim je što ta glazba uopće predstavlja, zašto je toliko ima i je li ona na neki način odraz određenog stila ponašanja, življenja, a možda i razmišljanja.

Daleko od toga da mislim da je primjerice klasična glazba (kao jedna druga krajnost) u svim segmentima vuče neki "viši nivo" ponašanja, jer nerijetko vidim da ljudi koji se prave nešto silno umjetnički nastrojeni u tom smislu, znaju biti velike seljačine koje kopaju nos u javnosti, ne pozdrave najbliže susjede držeći se "nobl", a i bunda koju nose ne prikriva im neke stvari koje se odjećom sakriti ne mogu. No, činjenica je isto tako da koncerti ozbiljne glazbe i mjesta gdje se održavaju nisu mjesta gdje se događaju ekscesi, gdje ljudi vade noževe i drugo oružje i gdje se zvukom violine poziva na probadanje srca ili rezanje žila. Što za one prve baš i nije slučaj.

Kako je u spomenutoj emisiji gošća bila i Vesna Pezo, jedna od pjevačica upravo te vrste glazbe, ne mogu ne spomenuti neke njene riječi. Odnosile su se upravo na ozbiljnu glazbu za koju je rekla "pa normalno da je dosadno", obrazlažući dalje "mi smo zvijezde". Možda nije u redu s moje strane generalizirati, ali svejedno se ne mogu oteti dojmu da upravo ta terminologija govori ne samo o vrsti glazbe koju pjeva, nego i načinu razmišljanja, koji definitivno nema neku širinu.

U zadnje se vrijeme u medijima spominje riječ turbo-folk. Iskreno, ja vam baš i ne znam što bi to točno bilo. Valjda neki prilagođeni moderni melos istočnjačke glazbe. I to prilično iskomercijalizirani. Tu se baš i nema što zamjeriti, jer uostalom komercijalizacija se nameće i u svim drugim oblicima glazbe. A nažalost, produkt toga je i više nego očigledno jedan pregršt kiča kojim smo zasuti. Bez nekih aluzija na nepotrebno idealiziranje prošlosti, čini mi se da glazba gotovo svih vrsta nije više kao prije. Sjetite se onoga što smo nekad zvali zabavnom glazbom, sjetite se na što ona danas sliči. Onda, uzmimo crnce i njihovo pjevanje. Okrećući se nekoliko desetaka godina unatrag, njihovu sam glazbu (koja god bila) često doživljavala izuzetno kvalitetnom. Ovo danas (gledajući npr. MTV) je skoro katastrofa.

S tog aspekta, čini mi se da je i narodna glazba postala jedan strašan kič. Sama po sebi ona to nije, jer to je narodna i autohtona glazba nekih krajeva i zemalja, zapravo svih krajeva samo ovdje pod narodnom mislim na onu koju mi zovemo narodnjacima. Stoga, čuti neki takav zvuk u Iranu ili Turskoj mi je sasvim razumljivo. Jednako kao i japansku čuti u Japanu. S obzirom na povijest nekih područja u kojima su Turci imali svoj utjecaj, očigledno je da se u nekim zemljama i izvan Turske osjete posljedice, kako u glazbi, tako i u jeziku, običajima itd.

Osobno me, priznajem, čudi da ljudi koji bježe od sela i svih mogućih oblika seoskog življenja mogu toliko uživati u narodnoj glazbi koja po karakteru uopće ne pripada urbanom načinu življenja. Mnogi od tih ljudi kategorički će govoriti da ne bi nikad živjeli na selu, to im je dosadno, glupo i bez veze. Jednako glupo im je vidjeti narodnu nošnju, opanke, ples u kolu zaboravljajući da ono iskonsko narodno to povezuje, a ne odvaja.

Narodna glazba predstavlja nacionalnu baštinu neke zemlje, ali čisto sumnjam da kao takva može sadržavati riječi "baci čašu", "probodi mi srce", "ubit ću se" i slične. Moj je dojam da se ta glazba kao modifikacija samo koristi za zgrtanje novaca na račun što više popijenih čaša vina, pive ili čega god. I kupljenih ulaznica. Sve u svemu, uopće ne vidim zašto ljudi u Hrvatskoj imaju toliku potrebu odlaziti na takve koncerte. Što opet vrlo lako može značiti da njima nije jasno čemu se ja čudim ... Valjda tome što su se do pred koju godinu mnogi od tih ljudi ismijavali oko onih koji su takvu glazbenu puštali iz svojih stanova i auta. A sad su postali dio folk-trenda.

Definitivno ne vidim Hrvatsku kao područje na kojem se toj vrsti glazbe treba davati toliko puno prostora. Naime, ne primjetim da se nešto posebno sluša austrijska, slovenska, mađarska ili talijanska glazba pa mi taj stalni otklon prema Istoku stvarno nije jasan. Uostalom, ako želimo slušati narodnu glazbu, čemu bježati od one NAŠE narodne?


Post je objavljen 22.03.2006. u 23:52 sati.