Rambo: "Neostvarena želja je da sviram na svadbi"
On nije izmislio turbo folk, kako mnogi misle, samo mu je dao ime. On je muzičar koji od besmislene muzike i teksta napravi veliki hit.
Svojevremeno je na vlastitom koncertu upalio 28 usisivača i napustio binu. Nakon više od dvadeset godina muzičke karijere i dalje je veoma "škrt" na riječima.
Crnogorac je na privremenom radu u Beogradu. On je Antonije Pušić, mnogo poznatiji kao Rambo Amadeus.
ĐAVO JE NAJINTELIGENTNIJI
Rođen je 14. juna 1963. godine u Kotoru. Osnovnu i srednju školu završio je u Herceg Novom. Pohađao je i nižu muzičku, odsjek klavir. U muzičku školu ga je upisala majka protiv njegove volje, a kasnije je "želio da bude u centru pažnje".
U službenoj biografiji navodi da ju je napustio jer "zaglupljuje i dosađuje svojim učmalim komsomolskim programom".
"Bježao sam sa časova, ali nisam pravio velike probleme kao klinac. Muzika mi i zvuči kao da sam bježao sa časova. Čini mi se da je muzika koja zvuči kao da nisi bježao sa časova muzičkog mnogo dosadnija. Moja muzika zvuči kao da baciš sve instrumente muzičkog orkestra niz stepenice, a tako je najteže svirati", kaže Rambo.
O liku i djelu ovog svestranog umjetnika može se pričati i pisati danima, a izabrati najzanimljivije detalje iz njegovog života veoma je težak zadatak. Njegove, u najmanju ruku, interesantne monologe, opet, teško je prepričati. Kao i svako dijete socijalizma, kaže, bio je razmažen. U životu se nije mnogo oslanjao na mišiće niti moždane vijuge, već na ligamente.
"Ljudi koji su tek na prvom nivou svijesti o samom sebi oslanjaju se na mišiće. Ovi koji ovladaju malo bolje sobom oslanjaju se na ligamente. Mozak je, takođe, aparat za preživljavanje kao ruke i noge tako da ko zna dobro da radi rukama ne mora mnogo da misli. Nije inteligencija ono što čovjeka čini uspješnim, nego srce koje ga vodi. Đavo je najinteligenniji", kazao je on.
Od 1972. do 1984. godine Rambo se bavio jedrenjem u klasama kadet, 420 i 470 kada je osvojio četrdesetak pehara i medalja jugoslovenskog i međunarodnog značaja. Istovremeno u školi i regionu pobjeđuje na takmičenjima iz matematike.
Muzičku karijeru započeo je 1979. godine u gimnazijskom bendu "Radioaktivni otpad", koji je bio spoj jazz-punka. Kao i svaki početnički bend ni ovaj nije zabilježio bog zna kakav uspjeh.
"U vrijeme kada je 'Bijelo dugme' napravilo veliku karijeru, kad je Goran Bregović imo bijelog stratocastera, visoke štikle i onduliranu frizuru i kad su on i Bebek nosili uske zvonarice s mudima na razdjeljak, ja sam isto htio da imam bijelog stratocastera i da budem rock zvijezda. Sljedeće godine prao sam jednu plažu u Herceg Novom da zaradim za gitaru, da bi mi je na kraju kupila tetka iz Vrnjačke Banje jer su moji bili profesori pa nisu imali para. U stvari, moj tetak je bio fotograf pa je bio pun k'o brod tako da mi je on kupio taj poklon. Kasnije je vječno zahvalni i mlađahni Antonije tu gitaru prodao i dodao nešto para da bi kupio fender", objašnjava svoje početke Rambo.
NEZADOVOLJAN KARIJEROM
Ipak, da je tako nazovemo, muzičko-scensku zrelost stekao je sa lokalnim bendom "Egzodus", koji je svirao po hotelima i restoranima na raznim svečanostima. Iako je bio punker, pristao je da se fino počešlja, kupi dobre cipele i zaboravi na punk radi viših ciljeva.
"Za ovih dvadeset godina koliko se bavim muzikom nikada mi nije bilo teško da oformim bend. Bilo mi je teško da oformim dobar bend. Za to mi je bilo potrebno 20 godina i mislim da sam na kraju uspio, iako nisam zadovoljan svojom karijerom", kaže Rambo.
Sviranje u hotelu, nastavlja, te nauči da namjestiš lijep ton na gitari, da se ponašaš, da shvatiš da te ljudi gledaju.
"Ljudi uopšte ne shvataju da je za umjetnost najvažniji kult uloženog rada. Da bi pjesma 'Jednoj ženi' na koncertu zvučala duhovito, moraš prije svega da znaš da je odsviraš. Improvizacija je, takođe, mnogo bitna na koncertu jer ako negdje zabrljaš moraš znati kako da se iz te situacije izvadiš", objašnjava.
U sarajevskom hotelu "Bristol" 1984. godine je s bendom "Egzodus" svirao na otvaranju Olimpijskih igara i to je bila prva velika svirka ovog umjetnika.
Ali i poslije dvadeset godina još nije ostvario svoju želju - da s bendom zasvira na svadbi.
"Nažalost, nisam još uvijek ostvario tu želju. Tito je već bio oženjen kada sam ja bio popularan muzičar. Na svadbi želim da sviram zbog novca. Ja bih se obukao u bijelo odijelo, sastav bi bio pojačan duvačkom sekcijom, violinom, harmonikom i cimbalom. Znali bismo deset najboljih kola od Vardara pa do Triglava, a ostalo bi bio moj repertoar. Pojavio bih se sa bežičnim mikrofonom i nabavio bih bijelu gitaru da mi se slaže s odijelom", objašnjava Antonije.
Rambo je među prvim muzičarima koji su svirali nakon proteklog rata na prostorima nekadašnje SFRJ za kojom i sam mnogo žali.
"Kada sam nakon toliko godina zasvirao u Hrvatskoj, prije svega sam osjetio veliku količinu straha i neugodnost, međutim, ja sam sa samim sobom imao jednu vrstu čvrstog razgovora u kojem sam rekao 'pa, čekaj, ja stvarno nisam nikome ništa skrivio' i na kraju krajeva bio sam čitavo vrijeme protivnik tom bezumnom sukobu i očekivao sam da ću kao takav biti uvažen kao umjetnik", kazuje Rambo.
DJECA NAJVEĆE BLAGO
Mišljenja je da je sadašnja državna zajednica Srbije i Crne Gore nefunkcionalna te da je taj, kako je rekao, birokratski aparat veoma skup.
"Očigledno je da nikog nije volja da ima zajedničku državu. Mislim da je jednaka volja u Srbiji i Crnoj Gori da se, s obzirom na raspad bivše SFRJ, obnove državnosti Srbiji i Crnoj Gori. To je politička volja, koliko ja vidim, i u Srbiji i u Crnoj Gori, a kad god se ide protiv političke volje stanovništo ne želi je Triglav najviši bio u čitavoj SFRJ, a država je i izgledala kao da joj je Slovenija glava, ja sam bio vrlo tužan. To je jedan anahroni eksperiment, koji je, nažalost, izvršen nad svima nama kad se čitava Evropa spaja mi se rasparčavamo. To je veoma bolno", govori Rambo.
Iza sebe Rambo Amadeus ima nekoliko desetina izdanja, a nedavno je izašao i posljednji studijski album "Oprem dobro", koji je dobio izuzetno dobre kritike. Posljednji album je "spoj svega i svačega", a Rambo je u suštini ostao dosljedan ironičnom prikazivanju stvarnosti.
"Posljednji album je gomila svega i svačega, bez nekog posebnog reda i teške namjere da napravim logičnu cjelinu. Nema logične cjeline ni u životu, pa zašto bi je bilo i na mojim pločama", objašnjava on.
Djecu drži podalje od šou biznisa jer ne želi da krenu očevim stopama.
"Oprostio bih im sve, ali se trudim da do toga nikada ne dođe. Djeca su najveće blago i ono što čovjeku u ovim godinama daje dodatnu snagu. Od sebe nikako ne treba praviti legendu. To čovjeka čini starim i sporijim. Imam između 250 i 300 godina jer u glavi imam toliko informacija pa mi se čini da imam toliko godina. Zato me djeca čine mlađim", kaže Rambo.
Post je objavljen 20.03.2006. u 17:20 sati.