Dogodilo se. Moj virtualni svijet postao je opipljiv. I mislila sam. Vjerovala u to. Vjerovala u njega. On me zapravo jako dobro poznaje i nije bilo prevelikog čuđenja kad je nevjerojatnom lakoćom upao u Panterin svijet. I onda sam se nasmijala. Jednim djelom zbog neugode. Dobrim djelom jer me upoznao u svijetlu u kojem me nikada nije prije susreo. Onda se malo postidiš jer je otkrio stvari koje sam, kao velika pubertetski nastrojena djevojčica, čuvala samo za sebe i okolinu koja me ne gleda u oči. Dobro, možda i gleda, ali ne znaju. Ne znaju da su te oči-moje oči. Onda se nasmijem jer ga na tren zbunim, jer više ne zna što je istina, a što fikcija… Nije važno. Priče su priče.
Ne znam. Zapravo sam bez teksta. Samo se smješkam i zamišljam da je tu pored mene i da se smijemo zbog istih razloga...
Možda uđe u ovaj virtualni svijet i razveseli me svojim komentarom. Znam i kako bi se trebao zvati. Neka uzme nadimak koji je meni nadjenuo.
Srećo, obožavam te!
Nego...
jedna pjesma za ...nas!
imagine there's no heaven
it's easy if you try
no hell below us and
above us only sky.
imagine all the people
living for today
imagine there's no countries
it isn't hard to do
nothing to kill or die for and
no religion too.
imagine all the people living life in peace
imagine no possessions.
i wonder if you can
no need for greed or hunger.
a brotherhood of man.
imagine all the people sharing all the world
you may say: i'm a dreamer
but i am not the only one
and i hope some day
you will join us and
the world will be as one
Post je objavljen 20.03.2006. u 11:52 sati.