Marketing
Kao što te ljubav kruni tako će te i razapeti.
Koliko istine u ovim riječima, mnogo puta bi ih tiho sebi samoj izgovorila i koristila ih kao opravdanje da iznova uzdigne srce i nastavi hod.
Razmišljala je kako će uskoro proći svih 365 dana, koliko ih stane u godinu, od kada su se upoznali. Ipak je to mnogo dana a samo su se četiri puta našli. Nemoguće da je svega toliko malo. Zastala je i brojala na prste jedne ruke sve njihove susrete. Premalo. Poražavajuće. Od početka joj je bilo žao što onaj koji joj je bio drag i s kojim je voljela razgovarati, dijeliti ono što se ne dijeli s bilo kime, nije pozvao da se nađu, što nije imao potrebu s njom dijeliti dio svog vremena.
A Zrinjevac je bio tako lijep, zelen, šaren tog proljeća, i ljetna popodneva ušuljana u neobično tihe ulice velikog grada, a tek jesen rasuta kraj puta sa nadolaskom hladnog vjetra ili zima promatrana iz nekog toplog kutka uz čaj. Kroz četiri doba takav poziv je uporno izostajao. Uglavnom. Odbijala je pomisliti da je to jasna poruka.
I nastavljala bi dalje s nadom koja uvijek postoji. Ipak, pratila ju je s vremenom sve veća zabrinutost zbog sve manje pažnje i počela postavljati pitanja od kojih zadrhti srce.
I osjećala se poput prosjaka koji čeka pred krivim vratima. Nimalo joj nije bio jasan put kojim prolazi. Nije ga birala ali sada se našla kako korača po njemu. Trebalo je nastaviti dalje. Htjela je ići dalje. Unatoč tome osjećala je kako ostaje na istom mjestu, uvijek sa istim pitanjima. Imala je mnogo odgovara koji su u sebi sadržavali riječ – možda- što je bilo nezahvalno. Doista je.
Htjela je da ljubav koja ju polako obuzima, bude strpljiva ali snažna i da u nju stane mnogo sunca i mora i blistavih zvijezda noćnog neba i smijeha što odzvanja ljepše od kristala.
/ ... /
Post je objavljen 20.03.2006. u 09:47 sati.