"UČI JUNE – VOL OSTADE" to je izreka moje pokojne prabake Kate i mogu vam reći da što sam starija, to me više inspirira. Malo sam razočarana. Ništa novog. Bude prošlo.
Idem od početka. Sinoć smo bili kod kumova. Kuma je imala rođendan početkom mjeseca, al do jučer nismo uhvatili cajta otići do njih. Što joj kupiti – pitanje je sad. Stvarno mi je draga i jako je volim, i naravno da sam je htjela obradovati i darovati joj nešto, onako, što će joj se svidjeti. Onaj "praktični" dio sam već davno riješila. Lijepa zdjela za voće i gnječilica za bijeli luk i orahe. Ova gnječilica je posebna fora. Naime, gotovo svake godine idemo kod njih na kolinje. Nas dvije smo kuharice. I svake godine poludim kad moram "ručno" sjeckati veeelike količine bijelog luka i svake joj se godine zaklinjem da ću joj kupiti tu malu stvarčicu, ak ništa drugo, ono za rođendan. I ove godine sam se sjetila! Baš me zanimalo što će reći. I da ne bude sve za kuću, sve za dom, pronađem i jednu sasvim lijepu i originalnu ogrlicu koja će joj pasati uz neke krpice koje si je nedavno kupila. Sve to još lijepo zamotam...i ukratko – sjedili smo tamo od pola sedam do pola deset sinoć, a ona svoj prezent nije ni pogledala! Baš sam bila razočarana. Čak sam nekoliko puta gotovo izrekla DAJ ODMOTAJ, DA VIM JEL' TI SE SVIĐA! Ali nisam.
Ne znam kako vi to radite, al mene je mama učila da se dar od nekog mora otvoriti, pogledati i zahvaliti se donositelju....