Nedjelja večer nikad nije bilo idealno vrijeme za pisanje postova. Pa tako ni večeras. Samo sam htio reć kako mi je drago što sam u subotu navečer izašao u Grad sa starim frendom. Sjetili smo se nekadašnjih dana, pred par godina, kad smo haračili po studentskim u Orke i Pressinga. E, to su bili dani...Napravili smo đir po gradu, navratili do Gradske Kavane. E, taman su tamo bili glumci iz nove predstave, totalna gužvara. I košarkaši Dubrovnika. Bandere od osam metara. Najbolja je scena probijanja do šanka. Uf...
Počinje novi tjedan. Volim nove početke. Valjda mi je zato i ponedjeljak uvijek bio drag. Znam, ne bi se Bob Geldof usuglasio sa mnom, al što ću. Volim ponedjeljke. Svaki novi ponedjeljak kao da daje novu šansu. Da tjedan bude bolji od prošlog. Volim nove šanse...
Znam, sad će te se vi pitat:"O moj Blože, na čemu je večeras?". Razumijem vas. Ali ovo je dnevnik koji trpi i sve suvislo i sve nesuvislo. Možete reć da je ovo večeras nesuvislo...u mom načinu razmišljanja vjerojatno nema ništa suvislo. Ali ko ga hebe. Ja se moram nekako odrazit, pa makar to zvučalo nesuvislo...
Ipak je ovo moj blog.
Keep on bloggin'!!!
Post je objavljen 19.03.2006. u 22:27 sati.