Svi koji me dulje vrijeme čitaju, znaju da imam laptop koji mi radi probleme. Moj Gericom, koji uskoro puni 4 godine, dao je svoje. Svaki puta kada ga palim ili kada «oživi» iz stand bya, ekran je zagasito purpurne boje koja se kasnije izgubi, što za znalce predstavlja skori znak smrti LCD-a. Bilo je sve u redu do prije 9-10 mjeseci kada mi je krepucnuo ventilator. Kada se prvi puta pregrijao i zatiltao, nešto je otišlo u hard disku i više jednostavno nije onaj pravi. Sada se na to nakalemio i ekran, pa činjenica da nekontrolirano više podataka uploada na Internet nego downloada (a nemam virusa ni spywarea)...što reći, nego kraj njegovog života se bliži.
Dakle, nema mi druge nego obrisati suze i planirati nabavku drugoga.
Pa sam ja, ne budi lijena, raspitala se kod mojih prijatelja, od kojih su mnogi i profesionalni kompjuteraši i skupila potrebne informacije : koji procesor mora imati, kakvu optiku, koliko memorije na HDD-u, kakvu rezoluciju zaslona i koji su parametri ispod kojih ne smijem ići. Isto tako, koju marku laptopa nabaviti. Ovu istu ne bih više, a preporuke su bile u stilu : ovaj ti ima loš ekran, ovome se rado pregrijava disk, ovaj ima lošu tipkovnicu. Na kraju, kada sam sve iskompilirala, zaključila sam da bi mi Toshibica, poput ove na slici najbolje legla.
I krenem ja na Internet tražiti konfiguraciju i model koji mi je najbolji. I na hrvatskom netu ima već puno dealera hardwera koji prodaju online, barem kako reklame kažu, sve što trebamo, od igle do lokomotive. Iako nisam, priznajem (pa sada slobodno recite da sam konzerva i primitivka) ljubitelj online kupovine, jer mi se nekako ne sviđa činjenica da brojevi mojih kartica slobodno kolaju mrežom, ipak sam nazvala nekoliko brojeva i raspitala se. E, a onda sam dobila odgovore : «Je, imamo taj model u ponudi, no za sada ne primamo narudže, treba dobavljaču stići kontingent robe, ne znamo kada, nazovite idući tjedan.»
Pa sam nakon ovoga, pretražila detaljno ponude trgovina, i isprintala nekih dvadesetak varijanti, pa isto tako krenula nazivati njihove riječke zastupnike. Gotovo pola njih se uopće tijekom radnog vremena ne javlja na telefon – ili samo zvoni, zvoni...ili se pak uključuje sekretarica.
Hajde, dobro...krenula ja u petak poslije posla od dućana do dućana – opet ista priča : ne preuzimamo narudžbe do 25.tada bi trebali nešto više znati. Pa, što je ovo? Je li meni promaklo da će 25.ožujka biti neka kolizija, sudar ili što već Zemlje sa nekim drugim svemirskim tijelom, ili što?
Sve ovo me podsjetilo na one lijepe sedamdesete kada smo kakti imali novaca, ali u našim dućanima nije bilo robe za kupiti – ono što nisi našao u jednoj trgovini, nisi našao u nijednoj u gradu, pa smo hrlili u Trieste.
I sada mi je jedan moj dragi prijatelj preporučio da laptop odem kupiti u Trst, no imam dvije kontraindikacije za taj pothvat : prva je da mi treba hrvatska tipkovnica i OS na hrvatskom jeziku, sa svim našim dijakritičkim znacima, a druga, ne manje bitna je da bih ipak radije kupila spravicu na karticu, u više rata nego za gotovinu. Sve ono što vrijedi košta preko 10.000 kuna, a toliko odjednom iskeširati nije baš ugodno, ni meni bogatoj, oholoj i bahatoj (plus ostali atributi kojima sam ovdje na blogu u izobilju počašćena) doktorici koja se bogati na patnji bolesnika.
Uglavnom, nakon što sam se dobrano izvjetrila na popriličnoj buri koja je puhala u petak popodne, i nakon što sam postala poprilično depresivna zbog neuspjele (no, dobro, bolje reći odgođene) kupnje laptopa, morala sa učiniti nešto za svoju dušu.
Već prije nekoliko tjedana sam bacila oko na jedne krasne sunčane naočale u jednoj većoj riječkoj optici – pa sam tako u petak navečer postala ponosna vlasnica, ako ne Toshiba Satellite laptopa, onda Chanelovih crnih, velikih, lagano četvrtastih sunčanih naočala. Lijepo ja popeglala revolving karticu – i, voila, eto veselja! I zadovoljstva, skoro kao nakon seksa.
Ali, kako ja osobno smatram da je jedan orgazam dobro, ali nekoliko jedan za drugim još bolje – skočila sam prije zatvaranja trgovina i do parfumerije i kupila jedan lak za nokte i dva ruža, Chanel as well (za zainteresirane, lak je blijedoružičasti Le Vernis broj 167 Ballerina, a ruževi su Rouge Hydrabase broj 48 English Rose i broj 07 Bengal).
Kada spominjem Chanel, ne mogu a ne pomisliti, s nostalgijom, na našu Jazzie, Damu od bauštele , koje više nema na Blogu.hr i koja mi nedostaje. Nadam se da je dobro i da uživa tamo gdje je. Pusa, draga!
A kada smo kod seksa – a ne, ne..baš vam neću pričati o svojim seksualnim pothvatima, samo ću vam napomenuti da je ovaj vikend bio...pa,recimo, vrlo ugodan – naročito onog kojeg dobijamo u glavu, slušala sam malo na radiju izvadke iz saborske rasprave u kojoj se trebalo ozakoniti zakon o pravima istospolnih zajednica da stupe i brak i imaju ista prava poput bračnih zajednica partnera različitog spola. Tu me jako «oduševila» provala moje, avaj, kolegice (dr.med.pedijatar) iz, a otkud nego HDZ-a, koja je patetično nabrajala kako je «cijeli svemir, od atoma, do muhe i slona, heteroseksualan» i kako bi se sve urušilo u jedan veliki Anti Big Bang da dva dečka koja se vole u Hrvatskoj zajedno usvoje dijete koje je premlaćivano i zlostavljano od svojih bioloških roditelja pijanaca. Naravno, kod nas takvo nešto ne može proći, mi smo fetivi katolici, koji baš kako kaže Ingrid Antičević Marinović iz Biblije biramo poput s polica supermarketa, pa nam tako preljub dođe kao nešto normalno, jesmo mi Hrvati potentna nacija i jebači broj 2 na svijetu, nemeru to naše Rvatice bračne družice same opslužiti, a i rastava nam baš paše – pa i Crkva ju je dala Danijeli Martinović i Thompsonu, znači to je dobro i poželjno! Uglavnom, prijedlog zakona je odbačen, jer za njega nije glasao nitko osim SDP-a i HNS-a, čak ni IDS koji sebe voli nazivati modernom, europskom strankom – je,je, kako da ne!
Danas mi je, kada sam već na ovoj temi, jedan prijatelj (bok, Paesan!) svratio pozornost na dobar članak Branka Mijića u «Novom Listu» od jučer, u kojem autor spominje da ti isti sabornici koji dobru paru beru iz proračuna, zaboravljaju da su naših oko 10% gay stanovnika, isto tako građani naše zemlje kojima Ustav garantira jednakost, i , nadasve, da su i oni porezni obveznici koji te iste sabornike, koji se sprdaju sa njihovom seksualnom orjentacijom i baljezgaju o raznim terorijama hetereseksualnog Big Banga i mržnji prema ocu kao razlogu što je netko peder (ali ne u duši, tih ima u Saboru na lopate, a među njima, o tužne mene, ima popriličan broj doktora), obilno i tusto hrane.
Što bi rekao jedan od «junaka» koje gore spomenuh....e, moj narode!
UPDATE u 23,17 sati :
Napokon sam došla pameti i učinila nešto što sam trebala odavno : ukinula mogućnost ostavljanja komentara onima koji nemaju bloga. Žao mi je zbog onih koji su OK, no uvjerena sam da će naći načina da ostave svoje mišljenje .
A što se pljuvača tiče - up 2 yours!!!
Hehehehehehehehe......
Post je objavljen 19.03.2006. u 17:30 sati.