Nekako nekako.. Ne volim se nigdje dokazivati,pa tako ni ovdje,,ne volim izmišljati,zadivljavati,osmišljavati ..izjave da zadivim. Riječi neke silne,romantične i karizmatične
Grozim se što bi se to moglo tako shvatiti
Bolesno se grozim tih mudrolija... :-)
Baš sam smiješna ponekad sama sebi
U većini slučajeva čak preozbiljna
Iako samo jedno veliko dijete.. Sa razlikom što shvaća.
Volim se prikrivati, ogrčem crnom vestom...ponekad da se izgubim u masi, ponekad me prepoznaju,a ponekad ne.prihvaćam mogućnost da možda ipak ovaj put neće.. Tko sam?ne znam
Nije me ni briga
Tako bi se ograničila
A želim si ostavljati prostora za disati i mijenjati se..unutar te slobode
Filozofije su nužne..ali unutar slobode
Oslobađajući sebe ti oslobađaš i druge...
Shvatila sam to danas u jednom trenutku prosvijećenja
Da smo svi povezani u jedan lanac..pa vučemo jedni druge,,toliko da svaki naš hod i stop,pa bum odbiješ se od zida i vraćaš nazad..svaka trunkica našeg promišljanja i shvaćanja djeluje na druge... i pokreće veliko kolo,u koje su uključeni svi ljudi koji postoje
Jer to se nekako neobjašnjivo širi
Energija dobra ili loše..širi se i obuzima sve
Zato je svaki naš sitni najsitniji koračić bitan. Ponekad nije ni bitno što je istina..dok je pozitivno
Trenutak prosvijetljenja.. I opet.
Često mi se to dešava. Kao da baš tako mora biti.
Post je objavljen 18.03.2006. u 23:32 sati.