Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/svijetlocrno

Marketing

Aritmetika

Snoopy je bio knjigovođa u firmi. Jednog dana kao pripravnica došla je u njegov ured raditi Anastazija, koja, sasvim slučajno, nije bila izgubljena ruska princeza, ali ipak bila je....bila je...e tu mi sad već ponestaju prave riječi kao da sam zapravo ja Snoopy.

I tako, gleda Snoopy u Anastaziju. Pa je gleda još malo duže. A onda se onako pošteno zagleda u nju, i tko zna što bi još tu bilo da se nije iznenada sjetio da mora zašiljiti olovku. A nakon što je to učinio prihvatio se izrade bilance kao da se ništa i nije dogodilo.

Navečer je bio umoran kao pas i slatko je zaspao, a sekundu prije toga pomislio je "Ona Anastazija...a možda ja nju volim?". I obzirom da je po svojoj prirodi naprosto morao kvantificirati sve stvari, rekao je još sam sebi "No dobro, nije to ništa opasno, volim je najviše 5 %!", a onda je zaspao.

Kad se ujutro probudio bio je strašno iznenađen samim sobom. Prisjetio se naime svojeg sinoćnjeg razmišljanja i pomislio "Bože moj, kako sam ja glup, otkud mi samo ona pomisao o 5 %. Ispod 15% tu neće ići!".

A na poslu je ovaj puta zaboravio zašiljiti olovku pa mu je šef prigovorio da su brojke u bilanci predebele, što nikako nije bilo dobro jer su samo još jače naglašavale iskazane gubitke. Opet je radio do kasno navečer, nije mislio ni na Anastaziju ni na svoju ljubav prema njoj, jedino što mu je bilo važno bila je bilanca. A uvečer u krevetu pomislio je "No, hvala Bogu, ipak se tu radi o nekakvoj pogrešci, samo bi mi još trebalo da se zaljubim..".

Ujutro si je skuhao crnu kavu i ispivši je kao i uvijek pogledao talog na dnu šalice pokušavajući odgonetnuti što mu to poručuje sudbina. Gledao je i isprva nije vidio ama baš ništa , a onda...protrljao je oči u nevjerici... pa nije moguće, piše 50%!!!

Bio je zbunjen, kako je moguće da se ti postoci samo tako mijenjaju iz dana u dan??? A na poslu mu je Anastazija donijela na stol hrpetinu papira s novim podacima za bilancu. I nasmiješila mu se bez nekog vidljivog povoda pa on do kraja radnog vremena nije više mogao prestati razmišljati o njezinom osmjehu. A onda mu je petnaestak minuta prije odlaska kući srdito prišao šef mašući s novom verzijom bilance koju mu je Snoopy sat vremena prije toga odnio u ured i rekao "Jeste li vi to poludjeli, gospodine Snoopy dragi, pa čak i naš portir zna da smo prodaju ove godine povećali za 7, a ne za 100 % !!!!".

Snoopy je sad već bio potpuno u šoku. "Što mi se to događa? Takve pogreške...a uvijek sam se pred svima hvalio svojom pedantnošću!". Došavši kući osjetio je kako ga trese groznica pa je morao popiti čašicu rakije od krušaka da smiri drhtanje prije odlaska na spavanje. A kad je konačno zaspao usnio je san u kojem je stajao ispod nekakve ogromne svjetleće reklame na kojoj je, kao naziv nekog filma ili što li već, pisalo velikim brojkama "150 %".

Sljedećeg dana na poslu nije ništa radio, samo je cijelo vrijeme gledao u Anastaziju i nešto mrmljao sebi u bradu. Srećom, šef je otišao nekim poslom pa nije mogao primjetiti to njegovo čudno ponašanje, a kad se vratio oko 15 sati i zatražio od njega najnovije obračune poslovanja, Snoopy mu je veselo rekao "Gospodine šefe, vjerujem da ćete se ugodno iznenaditi...". Šef ga je gledao u nevjerici "A čime to, moliću vas lijepo, jeste li možda postali čarobnjak pa ste uspjeli pokriti čitav godišnji gubitak?". "Ma ne", nasmijao se Snoopy, "ali siguran sam da do sada niste mogli ni sanjati da jedna cijela ljubav izražena u postotku iznosi ravno 200%!".

Kad je kasnije u psihijatrijskoj bolnici razmišljao o svemu Snoopy je bio posve siguran da je postotak koji je priopćio šefu bio točan. Jedino što se više nikako nije mogao sjetiti spada li taj podatak, kad ga se uvrsti u konačnu bilancu, u aktivu ili pasivu.




Post je objavljen 18.03.2006. u 20:31 sati.