Mislima crtam tvoje obrise. Prstima oblikujem puninu isklesanu iz snova. Kako si našao put kroz maglovite labirinte nikome poznatog zemljovida moga srca!? Tvoj osmijeh nije nimalo drugačiji od skrivene iluzije.
Morao bi živjeti tamo, duboko u srcu, da krišom promatram tvoju ljepotu. A ti si prešao sve prepreke i stao ispred mene. Sanjam otvorenih očiju.
I miješaš pelinu nalik napitak. Razlijevaš ga mojim venama. Koliko liječi toliko i boli…….
Post je objavljen 16.03.2006. u 09:57 sati.