Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dagoberhr

Marketing

MISTERIJ ANASAZIJA - TORNJEVI HOVENWEEPA

Desetine kilometara negostoljubivog okoliša. Današnja destinacija su mi naselja Anasazija - Hovenweep.

Ne čudi me da je fotograf William Henry Jackson 1874. ovaj kamenjar nazvao tom riječju Juta indijanaca (“napuštena dolina”).

Hovenweep nema turističku atraktivnost kao naselja u liticama ogromnih kanjona Mesa Verde, niti impresivnu ulogu centra civilizacije kao naselja Čako kanjona. Ali, bio je poseban za Anasazije.

Današnji “Hovenweep National Monument” obuhvaća ruševine šest naselja Anasazija izgrađenih na vrhovima kanjona. Među njima se posebno izdvajaju ostaci kula koje podsjećaju na srednjovjekovne europske tvrđave. Odatle i naziv za njih: tornjevi Hovenweepa.


Prvi pitanje se nametnulo samo od sebe. Zašto je baš ovaj neveliki, izolirani i škrti kanjon izabran za boravište Anasazija?

Ostaci drveta u krovovima i nosivim zidovima tornjeva pokazuju da su sve građevine podignute u kratkom periodu između 1230. i 1275. godine. To se u potpunosti poklapa sa naseljima u Mesa Verde kanjonu. Arhitektura se može pripisati jednom autoru: prepoznatljiv stil, ali pokušaj da se uvijek bude originalan.

Tornjevi nisu novina Anasazijima; ali ovdje ih, na malom terenu, ima i kružnih, i kvadratnih, i elipsastih i u obliku slova “D”.

Nakon 750 godina vrijeme je učinilo svoje. Napola srušeni, bez pratećih objekata, kameni tornjevi su izgubili svoj nekadašnji sjaj.



Anasazi su tornjeve Hovenweepa u državi Juta (Utah) podigli između 1230-1275 godine kao astronomske objekte, Hovenweep, Juta



Uska staza dovodi do prve građevine “Kanjona malih ruševina”. Riječ je o “Utvrdi”. Od prvih ekspedicija (W.D. Huntington, lider mormonske ekspedicije iz 1854.) i arheologa (J.W. Fewkes, 1917., Smithsonian Institute) građevine Hovenweepa su dobijale imena kao da se radilo o obrambenim objektima.

Tako je i sa “Utvrdom”. Oblik zidova podsjeća na ostatke tvrđave; tome doprinosi i obližnja kula. Ovo je sve što je ostalo od nekadašnjeg naselja od petnaestak objekata koji su se vremenom obrušili u kanjon ispod sebe. Nosivo drvo je istrunulo, mort je nestao i kamen je padao sa kamena. Širina i dužina zgrada je bila potpuno prilagođena stijenama na kojima su počivale. Kamen koji je preostao svjedoči barem o jednom: veliki je trud uložen u pravilno uobličene kamene konstrukcije.

Staza vodi ivicom kanjona. Puteljak se zatim spušta prema dnu kanjona. Nekoliko zvukova u grmlju. Zec je uspravio svoje uši kao antene prema nečemu razmišljajući o namjerama nepoznatog. Ni daška vjetra; da li je kanjonom ikada tekla voda. Zašto su ova makija i kamen bili tako privlačni Anasazijima da ovdje podignu svoje građevine i provedu 50 godina?

Na drugoj sam strani kanjona nalaze se “Tornjevi blizanci”. Nekada su ovi “blizanci” sadržavali 16 prostorija. Fascinira njihov dizajn: podignuti su na dvije velike stijene koje su iskorištene kao temelji. Jedan toranj je ovalni; drugi je u obliku potkovice. Pažljivo su građeni kombinacijom debelih i tankih kamenih blokova. Na jednim vratima su još uvijek tragovi originalnog drvenog okvira.



“Tornjevi blizanci” – ovalni i u obliku potkovice je sve što je ostalo od nekadašnjih 16 prostorija, Hovenweep, Juta



I ponovo su mi aktualna pitanja o svrsi ovih građevina. Da li je bilo riječ o obrambenim tornjevima? Nikakvi tragovi borbi nisu pronađeni. Ostaci oružja također. A i tko bi se borio za ovaj negostoljubivi klanac u središtu nedođije? Očigledno da ovo nisu bile tvrđave i kule.

“Rimrock House” (“Kuća sa kamenom ivicom”) je još jedno promašeno ime za građevinu Anasazija. Preostali kameni zidovi pokazuju da ovdje nije bilo riječi o kući za stanovanje – nema odvojenih soba. Ali zato ima čitav niz malih otvora u zidovima, različitih kutova. Nekada je ovo bila dvokatna, pravokutna građevina. Svrha? Nepoznata.

U dnu kanjona je “Kružni toranj”, gotovo savršena kružna dvokatna kula.

“Hovenweep House” je ostatak nekadašnjeg kompleksa na kraju kanjona. Preostale zidine počivaju na velikoj stijeni; zahvaljujući tome može se ustanoviti korištena građevinska metoda. Isto kao i kod Mesa Verde građevina pravilni kameni blokovi su ubacivani u masu morta gdje bi se stisli; preko njih bi dolazio debeli sloj gipsa.



Naselja Anasazija “Rimrock House”, sa mnoštvom otvora u zidovima je korišteno u svrhu markiranja Sunčeve putanje, Hovenweep, Juta



Kompleks “Hovenweep Castle”. Najbolje očuvane građevine ovog “zamka” nude ujedno i najviše odgovora. Dvije kule u obliku slova “D” imaju zidove debele između 60 cm i jednog metra. Pri dnu jedne od kula pronađeni su otvori ugrađeni u zidu. Kroz njih se može pratiti igra sjena na zidu tokom dva sunčeva solsticija (zimskog i ljetnog) te jesenje i proljetne ranodnevnice.

Dva su otvora koja vode u dvije različite prostorije; drveni okviri vratiju bijahu obasjani samo tokom ova četiri dana godišnje. Zrake padaju na okvir vratiju koja vode u “sunčanu sobu” na dan ljetnog solsticija. Prije zalaska sunca može se jasno pratiti kako sunčeva crta ide preko zida da bi sami zalazak sunca dočekala na vratnicama.



Naselja Anasazija “Hovenweep Castle” – otvori u kulama kreiraju igru sjena tokm sunčevih solsticija, Hovenweep, Juta



Nekoliko stotina metara niže je “Unit-Type House”. Arheolozi su ovu građevinu nazvali tipskom jedinicom gradnje Anasazija. Jedna kiva je okružena sa šest prostorija za boravak i skladištenje. Kiva odgovara Mesa Verde stilu. Novina su četiri ugrađena otvora na istočnom zidu koja su vjerojatno imala ulogu markiranja pozicije Sunca za vrijeme solsticija. Naime, sunčeva svjetlost u drugoj polovini prosinca ulazi kroz jedan od portala i pada na sami sjeverozapadni kut prostorije. Ljeti se uloga mijenja sa jugozapadnim zidom u glavnoj ulozi.

Sunčevi markeri se nalaze i u kompleksu ruševina pod nazivom “Cajon Group”. Tri su otvora u zapadnom zidu tornja. Dva omogućavaju prolaz sunčevim zrakama u vrijeme ljetnog solsticija; treći služi kao orijentir, jer pušta sunčeve zrake tokom zimskog solsticija. Ovi svojevrsni kalendari su sigurno imali u zidu oznake koje su pokazivale približavanje različitih pozicija sunca. U međuvremenu je gips sa nacrtanim oznakama nestao tako da će originalni izgled zidova ostati tajnom.

I, na koncu, u blizini “Svete kuće” (“Holly House”) se nalaze dva velika kamena bloka pokrivena trećim, kao krovom. On blokira veći dio sunčevih zraka tokom godine. U malom prolazu, Anasazi su uklesali dvije velike spirale i jedan sunčev simbol u kamenu. Ovi petroglifi su identični onima u Čako kanjonu u stijenama Fajada Butte.



Petroglif Anasazija, dvije spirale i sunčev simbol, su uklesani u blizini naselja “Holly House” i imali su ulogu astronomskih markera, Hovenweep, Juta



Za vrijeme proljetne ranodnevnice sunčeva zraka na kratko obasja samo sunčev simbol. Nakon toga se sunce više ne vidi u ovom koridoru. Njegov dramatičan povratak se zbiva uoči ljetnog solsticija. Tada sunce izbacuje dva snopa svjetlosti koja su mogu uočiti na sredini spirala i na sunčevom simbolu.

Da li su Anasazi donijeli kamene blokove na ovo mjesto, ili su, promatrajući efekte sunca na zidu, naknadno uklesali svoje petroglife?

Toliko je astronomskih markera na tako malom prostoru da mi se čini da je svaki drugi objekat imao svrhu praćenja položaja sunca. Da li su ovi tornjevi i građevine Hovenweepa imali i druge astronomske svrhe, ostaje nejasno. Astroarheologija je limitirana samo na ono što je ostalo od ovih ruševina.

Međutim, i to je dovoljno za nekoliko zaključaka.

Prvo, riječ je o zadnjoj etapi (“Mesa Verde”) Anasazija. Isti stil se može pratiti na velikom prostranstvu. I to u vrlo kratkom vremenskom intervalu što otvara pitanje njihovog komuniciranja.

Drugo, svega nekoliko obitelji Hovenweepa su napravili ogroman građevinski poduhvat u ovom kamenjaru. Bez metalnih alata su izgradili impresivne objekte.

Treće, čini se da je isključiv razlog njihovog boravka ovdje bio vezan za praćenje položaja sunca i (vjerojatno) sunčevog utjecaja na Zemlju.

I, četvrto, Anasazi Hovenweepa su ovaj kanjon napustili istovremeno kada su zatvorena sva vrata Mesa Verde naselja.

Život u isturenom Hovenweepu je zamro. Anasazi su donijeli odluku: “Moramo otići!”



Anasazi su u izoliranom kanjonu Hovenweep pronašli kratkotrajno utočište, energetski zaštićeni blagotvornim djelovanjem Sunca, Hovenweep, Juta



Post je objavljen 16.03.2006. u 00:39 sati.