.. me muci zadnje vrijeme. Neznam dali je to vezano uz godine koje sam provela vani, ili zato jer mi sjever vec ide na zivce, i ti svi ti turbo hladni ljudi, ili zato jer zavrsavam faks i neznam sta bi dalje. Jednostavno mi sve fali. Pa cak i ono sta bi me prije zivciralo svaki put kad bi dosla u Zg. Ma ok, neke stvari su objasnjive, ali jedan fenomen nase nacije (koji se nemjenja) mi nikako nije jasan.
Prosli put kad sam bila u zg, shvatila sam da u HR postoje odredjena pravila ponasanja i zivljenja koja totalno nekuzim.
1) Nikako nesmijes biti single. Nije bitno dali ti je u toj vezi lose, dali to vise nije to,dali si volis tu osobu ili ne. Ne, to nije bitno, bitno je samo da si ti u vezi. Jer svi su u vezi, ali ama bas SVI. I ako nemas nekog onda si totalni looser, ako si jos sretan jer nemas nikoga onda si totalni idiot. Naravno, to vrijedi i za zene. Ma pogotovo za zene. A ako jos uz to dobro izgledas, obrazovana si, normalna i interesantna osoba, onda misle da si neznam sta - ono idiot nad idiotima ili ti pak nesto fali pa te nitko nece. Okrecu ocima, sazaljevaju te i konstantno ti pokusavaju nekoga uvaliti. Zasto je biti single sramota, a ne uzivancija (kao sto bi i trebalo biti)?
2) Naravno uz sve to, ako se imalo izdvajas od vecine, mali milion ociju prati svaki tvoj korak. Gdje god bio, sta god radio, uvijek moras paziti kako se ponasas, sta govoris, s kim si u drustvu (nedaj boze da ti padne rating) i kad si, u cem si... ma jedno veliko BLJAK! Jedna pogreska i gotovo - odmah krecu ogovaranja i ismijavanja. Jeli to teznja idealizmu, pridavanje prevelike paznje nebitnom ili neki poremecaj???
Moguce je da se samo radi o mojoj paranoji ili da si nesto umisljam, ali meni je bas tako to izgledalo.
Taj pritisak koje drustvo vrsi na ljude je meni nepodnosljiv, isto kao i kad ljudi bleje u tebe kao u neko cudo... ali svejedno mi fali moj Zg, ljudi, obicaji, klima, temperament... ma sve mi fali... Nostalgija je ipak jaca.
Post je objavljen 15.03.2006. u 11:47 sati.