Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/2zrtvapanka

Marketing

ŽEDAN SAM SVEGA (ŽELJA)

...daj vode, da me vode, jer i oni koji me vole nemogu da izvedoše put životne mi prohibicije, prohibicije i INKVIZICIJE, jer ja nisam spalio ništa osim cigarete i kože svoje, kose, testisa i podruma, a ne neke tamo sačuvaj me bože vještice, svečenike, lopove, robijaše kriminalce povijene u lance oko sebe...pa sad unutrašnji organi s vanjskima također željni poslova (slovo po slovo) dobije se rječ, od njih rečenice, iz rečenica djelo a iz tih djelova stvara se poslovni svijet...a taj svijet me nezanima jer zaposlen nisam...ni školu još nisam završio, 3. put u 4. razred, pa sad gledam pa se brinem dal da opet ga skinem i 4X4 školovat se 16 godina, a nemam još ni stranu punoljetnost, ni ikog kome da se obratim za pomoć, kome bi pripadao, i ko bi pripadao meni, trenutno gubim sebe TEŠKO JE, a nije teže od boli koju nosim u sebi...SMRT?!?! mogu i to, nisam jednom probo, spasila me majka, koja je pri tome nastradala, ne jako, žao mi je i ona to zna...onaj zbog kog-NEZNA!!!samo živim svoj život, iako usporen, jer srce i duša mi dječaka iz jaslica koje se igra tetinim sisama, a njoj dobro...jer u sebi nosim ime PETAR PAN (ali nisam jedini, ni pravi, jer poletio još nisam), koji probleme obilazi, pored njih prolazim i to sve od 2-3 god kad sam se prvi put svjesno nasmijao jer sam shvatio da mlijeko nije toplo dok se nezagrije...a sad gubim snagu, pa i tu bočicu što sam držao u ruci više nemogu primiti...možda tek sad ulazim u pubertet (tako mi drugi bar kažu) no šta sam krivo učinio, kakav bio prije, kakav sada...sve se promjenilo znam, ali nikad bio ono što nisam...a sad trpim, shvačam da život ko nije prošao, nije ni umro da mu bude lakše, a ja više neželim živjeti...jer što više živim bliže sam smrti, pa želim stati, ponovo se rađati, opet namjerno prolaziti kroz pakao, a pakao je sve što trenutno imam, imao sam ili ču pak imati, jer život je komplicirano preživjeti, a smrt jednostavno umrijeti...dok drugi pred smrt se muče, neumiru u bolovima, nego žive u bolovima, a umru u miru, samo sklope oči i nestanu, i patnja im je olakšana, a patim i ja...doviđenja

22.3.2005.
PONOC I PET

Post je objavljen 14.03.2006. u 10:08 sati.