Imate na raspolaganju staru tvornicu, nedaleko od centra Züricha. Velike hale zjape prazne, polako trunu i samo nagrđuju estetiku okoliša. Zapravo oni koji su bili u Zürichu znaju da ni normalne stambene zgrade nisu puno ljepše od tvorničkih hala. No, nije u tome stvar. Država koja ništa ne baca, reciklira i stare napuštene tvornice. Stara industrijska zona pretvorena je u (barem dijelom, onim koji sam vidio) u koncertnu dvoranu. Elementi iz (slavne tvorničke) prošlosti ostavljeni zbog potrebe ili zbog nekakve metalo-estetike lijepo zaokružili koncertni prostor (stari kran, zaostali manometri na zidu, itd....). Ambijent i ljudi koji su sa velikim nestrpljenjem čekali da koncert počne bili su samo uvertira u odličnu večer.
.
Možda bih trebao predstaviti Mostar Sevdah Reunion onima koji nisu imali prilike susresti se s njima ali ipak bolje je kliknuti na na link i sami pročitati njihovu priču.
..
Sa ovom vrstom muzike koju neki strani kritičati nazivaju i balkanskim blues-om susreo sam se prvi put prije 6 godina i odmah se "zaljepio" za nju. Djelovala je na mene tako privlačno jer u vremenu kad pjesmu može skladati svatko sa prosječnim PC i odgovarajućim softwareom, rijetko se osjeti prava umjetnost. Pod opsadom Tončija Huljića i njegovog apsurdnog cirkusa, potpomognutim raznim Burnaćima i šta ti ja sve znam, instant zvjezdama i curama koje su se probile ne zbog jakog već dubokog grla; Mostar Sevdah Reunion dođe kao melem za moje uši.
Mnogi su ih usporedili sa Buena Vista Social Club-om; možda i nije najbolja usporedba ali u svakom slučaju imaju puno toga zajedničkog. A možda najjasnija zajednička točka je da se i jedni i drugi snažno razlikuju od današnjeg šunda.
...