Pregled posta

U pozadini IVF-a

KAKO PODNOSIMO POSTUPKE

Postupak podnosim dobro, veselim se da se nešto pokrenulo u rješavanju mog problema,
veselim se svakoj injekciji, svakom UZV-u, svakom folikuliću i susretu sa svojim doktorom,
imam puno prijatelja na klinici gdje idem na IVF, osjećam se ugodno u njihovom društvu, suosjećam sa pacijenticama,
njihov uspjeh doživljavam kao svoj vlastiti, raduje me svaka trudnoća, svaka pozitivna Beta,
jedino ne volim punkciju (a tko to voli ... ) jer na VV nemamo mogućnost anestezije,
no i ta bol je kratkotrajna i sve se izdrži radi jednog, jedinog cilja - naše male bebice,
neizvjesnost nastaje onog trenutka kada očekujemo naše stanice da se oplode, podijele i dok ne saznamo
da idemo na ET, nakon ET nastaje jedna vrsta olakšanja, tj. glavni posao je završen, bebice su sad na sigurnom,
tj. kod svoje mamice, no tada se javljaju strahovi od neuspjeha, u iščekivanju Bete svašta mi se mota po glavi,
doza neizvjesnosti je i dalje prisutna i taj strah se povećava iz dana u dan, što smo bliže Beti.
Kada nastupi Dan D, tj. test Bete, osjećam olakšanje zbog spoznaje u rezultat, pa kakav god bio,
jer u tom trenutku prestaje neizvjesnost i igra živaca, opušteno razmišljam što i kako dalje,
ponekad (prilikom negativnog rezultata) uletim u stanje depresije, teško mi je podnijeti poraz
i utjehu najčešće nalazim u MM-u, ne zatvaram se u sebe, lakše mi je kad pokažem osjećaje.

MOTIVI ZA RODITELJSTVO
Mislim da je to prirodno kod svakog čovjeka i to je jedna želja koja nema granice,
nešto teško opisivo, toliko jako da me ništa ne može u tome slomiti i da nema te želje
teško bi krenula u daljnje postupke, ona me vodi kroz ovu moju borbu i ona mi daje snage.
Djeca su veselje svakog roditelja, ta malena bića koja su samo mamina i tatina, naše male ljubavi,
naša nadanja, naši snovi, naša vjera u bolje sutra, djeca su budućnost svijeta, Božji blagoslov ...
Smatram da smo MM i ja dovoljno zreli i sposobni da se posvetimo takvom malom biću,
da mu pružimo svu sreću i ljubav koju nosimo u našim srcima i da ih izvedemo na pravi put života.

KAKO SHVAĆAMO NEPLODNOST – ODNOSNO KAKO ONA NA NAS UTJEČE
Neplodnost shvaćam kao nešto normalno, poput viroze ili povišene temperature,
samo trebam popiti pravi lijek ili andol i bolest će prestati, tj. temperatura će se spustiti.

Također, neplodnost shvaćam poput jedne vrste izazova, kušnje, poput testa iz matematike,
ako budem bila hrabra i jaka savladat ću izazov, ako budem bila mudra i pametna rješit ću test.

Neplodnost je na mene jako pozitivno utjecala, shvatila sam da nisam sama,
da nije sve u životu idealno i jednostavno, da postoje prepreke i ciljevi za koje se treba boriti.
Ona me je ojačala kao osobu, izgradila jednu vrstu samouvjerenja i dala mi snage za nove pobjede i poraze.
Otvorila mi je novi pogled na svijet, novi način razmišljanja i poimanja stvarnosti,
bez obzira na ishod, ne osjećam ju kao neprijatelja, već kao fazu života koju trebam prebroditi.

KOJE SU DOBRE, A KOJE LOŠE STRANE ŽIVOTA BEZ DJECE
Smatram da nema dobrih i loših strana jer sam jako zadovoljna svojim životom i suživotom sa MM-om,
a djeca bi bila samo vrhunac naše ljubavi, a ako i ne bude, mi ćemo se i dalje voljeti kao prvog dana,
naša ljubav je neuništiva, život nam je ispunjen sadržajima tipa posao, obitelj, prijatelji, jako često putujemo,
veselimo se svakom danu koji nam nosi život, veselimo se svakom trenutku kojeg provodimo zajedno ...

ZBOG ČEGA JE UOPĆE VAŽNO BITI RODITELJ
Smatram da je roditeljstvo prirodni nagon i želja za vlastitim malim bićem,
no opet smatram da nije toliko važno BITI roditelj, koliko je važno BITI DOBAR roditelj.
Zapravo da pojasnim, ako samo želim imati dijete u svrhu da ga rodim i da mu na taj način podarim život,
a da u taj njegov život ne unesem ljubav, toplinu i dobrotu svoga srca, za mene to nije roditeljstvo.
Roditeljstvo mora biti puno više od samog darivanja života, ono mora biti zvijezda vodilja i putokaz
tom malom biću, potpuna predanost i razumijevanje, davanje samog sebe, podrška u teškim situacijama ...

KAKO SE OSJEĆAMO U DRUŠTVU LJUDI KOJI IMAJU DJECU
Ovisi, ako su dobri roditelji i sretna djeca i ja se osjećam odlično i drago mi je da je tako,
a s druge strane, teško mi je gledati kada djeca pate zbog roditeljskih gluposti,
kada ispaštaju, a nisu kriva, tada bi prolila more i more suza i pokušala utjecati koliko god je to u mojoj moći.

Inače, to što neki imaju djecu, a MM i ja nemamo, ne doživljavam kao frustraciju,
nastojim se uklopiti u tematiku odgoja, pokušavam razmišljati kako bi ja to napravila,
uvijek se veselim kad nešto novo saznam na tu temu jer će i meni to jednog dana trebati.

KAKO (NE)PODNOSIMO NEUSPJELE IVF POKUŠAJE
Neuspjeli IVF ne doživljavam kao osobni poraz, već kao "igru" koja se i dalje nastavlja,
znam da nije lako i da traži puno vremena i novaca, a najgore od svega onu neizvjesnost,
ali uvijek nakon svakog takvog neuspjeha (a imala sam ih dosad čak 9), pronalazim snagu za dalje,
neuspjeli pokušaj me ne rasplače, već razljuti, ponekad bi htjela odmah krenuti u novi okršaj ....

KAKO VIDIMO ULOGU PARTNERA TIJEKOM POSTUPKA
Od MM očekujem bezuvjetnu podršku koju mi on i pruža, razumijevanje i oslonac ...

ŠTO VOLIMO, A ŠTO NE VOLIMO ČUTI OD OKOLINE NA TEMU NAŠE NEPLODNOSTI

Svašta i ništa.
Svašta, za one koji imaju šta za reći, a ništa za one koji pitaju samo iz znatiželje ili provokacije.

Osobe koje razumiju naš problem su osobe s kojima mogu otvoreno razgovarati,
koje su mi dobri prijatelji, koji će i u najtežem trenutku naći pravu riječ ohrabrenja,
a sa onim osobama koje ne shvaćaju i pitaju samo da bi pitali, pokušavam radije ne kontaktirati
jer bi moglo biti svašta, a ponekad je teško "zidu objasniti", pa se radije ne trudim i kako neki kažu: štedim energiju.

KAKO SMO ZADOVOLJE ODNOSOM LIJEČNIKA I ŠTO OD NJIH OČEKUJEMO TIJEKOM POSTUPKA

Osobno sam jako zadovoljna odnosom liječnika, jer funkcioniramo odlično, korektno i prijateljski,
a to mi je jako važno, jer ja u ljudima tražim uvijek nešto više, pa mi suosjećanje i prijateljstvo jako godi.

Na VV je fantastična ekipa i tijek postupka mi je i više nego odličan, jedino ne volim gužve,
ali tko voli, pa ne bi bila gužva da nisu tako stručni, sposobni i uspješni kao dosad.

Nažalost, voljela bi da se ponekad liječnici više posvete istraživanju uzroka neplodnosti,
jer u tome je najčešće i rješenje cijelog problema, da povezuju različite segmente i grane medicine,
tim zajedničkim djelovanjem olakšali bi puno toga u samom liječenju, a i nama pacijentima,
jer ponekad svi mi "tapamo u mraku" i tražimo izlaz i neko normalno rješenje,
pa bi voljela da se liječnici više posvete istraživanju uzroka i posljedica, ne samo klasičnom IVF postupku.

Znam da je ponekad to nemoguće i da su i oni okupirani poslom, pacijentima i bezbrojem podataka,
ali ponekad samo informacija, sugestija i dodatne pretrage mogu otkloniti raznorazne sumnje i ubrzati rješenje problema.


I za kraj bi htjela još napisati kako smatram da se nikada ne treba predati vlastitom očaju i razočaranju,
već se treba boriti i biti uporan, tražeći uzroke i otklanjajući ih, jer to je jedini ispravan put,
jedini način kad samo snagom svoje volje iz ničega možemo stvoriti nešto, zato: nema predaje, već borba do daljnjega.

Pozdrav svim mojim suborkama i zapamtite: ne postoji "idiopatska neplodnost", već samo ona kojoj se ne zna pravi uzrok.

Post je objavljen 11.03.2006. u 23:55 sati.