Marketing
Samo iskrena ljubav pobjeđuje
Uvijek sam se pitala može li dvoje ljudi koje se vole zaista zadržati tu svoju ljubav bez obzira na sve prepreke koje nam donosi život...
Ili će ih most života razdvojiti na dvije slomljene duše koje lutaju kroz život tražeći lijek...
Nisam nikada bila u prilici čak ni vidjeti tu pravu ljubav. Nažalost, ne pripadam onoj skupini koja je imala priliku vidjeti ljubav između svojih roditelja.
Otkad znam za sebe,
Ta je mala djevojčica uvijek lutala od jednog do drugog slomljenog srca tražeći lijek.
Lijek koji bi spasio njene roditelje.
Kao mala, smatrala je da je Bog čuje. I da će ispuniti njezinu želju, najveću želju života.
Baš kao što je i zaželjela onu predivnu ogrlicu iz jedne trgovine i idućeg dana se našla na Njenu stolu...
Čvrsto je vjerovala da će tako jednog dana, kad se probudi, zateći svoje roditelje zagrljene.
Dani su prolazili.
I ta je djevojčica rasla.
Shvaćajući kako život nije onakvim kakvim ga je zamišljala u svojim djetinjim očima, polako je odrastala rastrgana između dvije slomljene duše...
Ponekad je mrzila sve te situacije gdje bi se nalazila rastrgana između dvije strane koje je tako voljela.
Shvaćajući kako je pred njom dugačak put, a na njenim leđima težak bremen, odlučila je ponosno krenuti tom cestom koju su joj zvijezde namijenile.
Ne posustajući, sakrivajući svoju tugu u očima i ranjeno srce, znala je da će doći dani kada će moći shvatiti neke stvari koje mogu shvatiti samo odrasli...
Da, shvatila je. I sada joj je lakše.
Jer zna da ljudi nisu dobre duše, da ima zlih. Zapravo, jedna zla duša je uvijek bila tik do Njenog srca . Ali ona to nije znala...
Naravno, kako bi uopće i mogla pojmiti da je baš njen otac ta duša koja je krenula krivim putem?
Kada je napokon shvatila...kada je ugledala svog oca u pravom svjetlu, toj maloj djevojčici se srce presjeklo.
Ali, vrijeme liječi sve rane. Baš sve.
Ona je u međuvremenu na svijet počela gledati drukčijim očima. Srce je zacijelilo, našlo je svoj put ka izliječenju...
Neke rane su ostale. I ostat će zauvijek.
Ali Njoj je drago da je otkrila sve. Da nije, možda bi još uvijek gledala na svjet kroz ružičaste naočale. I razriješila je sama sa sobom neke stvari koje su već odavno trebale biti razriješene.
I tako je Ona počela gaziti novim cestama svog života zauvijek ostavljajući bremen prošlosti za sobom. Učinila je to s veseljem.
I radosno krenula u nove stranice života koje tek trebaju biti ispisane.
Ali, Ona još uvijek vjeruje u pravu ljubav.
Zna da je negdje čeka, skrivena i šćućurena, samo čekajući svoju drugu polovicu da je oslobodi. Bar na trenutak, bar na sekundu...
Post je objavljen 09.03.2006. u 16:14 sati.