Danas sam malo duže spavao, polako doručkovao i potom se uputio prema Huaca Puclanni, arheološkom lokalitetu smještenom u srcu Mirafloresa, tek nekih 15 minuta hoda od hotela. Ova šetnja pokazala mi je izbliza Miraflores, bogatašku četvrt Lime: mnoštvo vila, trgovina, restorana, visokih nebodera, prekrasno uređenih trgova. Osjećao sam se gotovo kao da se nalazim u zapadnoj Europi. Naš Zagreb nije Mirafloresu ni do koljena.
Huaca Pucllana (2 solesa) je jedan od najznačajnijih arheoloških lokaliteta kulture Lima. Riječ je o piramidalnoj strukturi od sušene opeke iz oko 400. godine. Ovo je oduvijek bilo ceremonijalno središte i nekropola raznih predkolumbovskih kultura Perua, uključujući i Inke. Nažalost, lokalitet je u relativno lošem stanju zbog urbanističkog širenja Lime i zagađenja, ali opet bolje od drugog predkolumbovskog arheološkog lokaliteta u Limi, Huaca Huallamarce. Bilo ih je još, ali ih je Lima progutala. Lokalna vodička odlično me provela kroz čitavi kompleks. Ono što mi se sviđa u Peruu je da za male novce, koliko stoji ulaznica, u raznim lokalitetima uključeno je i lokalno vodstvo.
Popodne sam proveo u potrazi za večerašnjim busom za Ayacucho, gradu od nekih 125.000 stanovnika koji je smješten visoko u Andama, na oko 2750 metara nadmorske visine, oko 9 sati vožnje od Lime. Pješke sam prošao veliki dio Avenide de la República (Via Expresa), posjetio urede najvećih prijevoznika u Peruu, Ormeńa i Cruz del Sura, kao i urede manjih poput CIALA-e i Tepse, ali nitko nije imao večeras polazak za Ayacucho. Jedino Cruz del Sur, ali više nije bilo mjesta. Nastavio sam hodati u nadi da ću naići na još jednu prijevozničku tvrtku, a kad ono upao sam u jednu od lošijih četvrti Lime. Odjednom potpuno drugačija slika od Mirafloresa i San Isidra (još jedne bolje četvrti Lime): prljavština na svakom koraku, kuće tj. betonski blokovi u derutnom stanju, siromašni ljudi posvuda po ulicama - prose, uriniraju nasred ceste... Čak lošije nego u Africi prošle godine. Uhvatila me jeza. Svi su gledali u bijelca koji sam hoda okolo po ovakvoj četvrti. Odmah sam uzeo taksi koji kao da je izašao iz nekog filma strave. Odveo me do moje posljednje nade, tvrtke Expreso Molina, skrivene duboko u ovoj četvrti. Našao sam mjesto u busu upitne kvalitete u 22:10, kupio kartu (40 solesa) i vratio se taksijem u Miraflores. Još sam jednom prošetao MIrafloresom čudeći se kolike su razlike među pojedinim četvrtima Lime.
Navečer sam se s backpackom i velikom nelagodom vratio taksijem u onu četvrt. Sačekao sam bus oko 30 minuta, ukrcao se i krenuo put Ayacucha. Moram priznati da bus nije bio toliko loš koliko sam očekivao. Čist, udobnih sjedala, s televizorima na kojima su se vrtili DVD filmovi... Not bad at all...
Post je objavljen 29.09.2005. u 22:22 sati.