Prolaze li suhom dolinom,
u izvor je vode promeću,
i prva je kiša
u blagoslov odijeva.
Psalam 84,7
U svakom danu
dogodi se trenutak,
kao danas dok sam izlazila iz dvorišta škole
s mislima samo Tebi i meni poznatim,
kao sjećanje na ljetnu kišu
i lokve što ih brzo pljuskom stvara.
Volim kišu i sve njene kapi
poput malih ogledalca na prozoru
i volim zaspati uz njen zvuk.
Ljeto je još daleko i kiše nema.
Preko puta ceste,
odsjaj sunca na ogradi oko crkve
u kasno popodne na početku ožujka.
To je bio moj trenutak kada sam se nasmijala sebi
i neuspjesima ovog dana,
jer imam Tebe koji pobjeđuješ tamo gdje ja gubim
i nosiš na putu, kada me stignu obeshrabrenja.
I sve to danas,
sunce, ograda, kasno popodne.
Tvoj i moj osmijeh.
Lijepo je na taj način ući u Korizmu.
Želim nam blagoslov za ovih 40 dana, neka nas Gospodin vodi kako bi Mu svakim danom bliže.