... mrak... ona čuči u kutu prazne sobe... čuju se tihi jecaji... povici njene duše za nečim boljim, vedrijim, ljepšim... već dugo je njezin život pun boli... više nema snage za život... toliko toga je muči... pokušava to prebroditi, zaboraviti... ali svaki put je sve teže... sve je više toga što gubi... ostaje potpuno sama... zna da je sama kriva... ali i da to ne može promjeniti... želi se vratiti u prošlost i ispraviti pogreške... ali zna da je to nemoguće... i više nema volje ni snage za dalje... sve je postalo besmisleno... sav trud postaje ništa... a ništa je opet sve... i zato plače... sve se skupilo... tišti je, guši i ubija iznutra... nema nikog da je zagrli, utješi, pomogne... tone sve niže i niže... tuga je viče u dubinu... svjesna je da nema izlaza... jecaji sve jači... i odjednom... TIŠINA... spašena je.. oslobođena... duša joj je smirena i čista... odlazi u bolji svijet...
Post je objavljen 02.03.2006. u 17:26 sati.