Marketing
Da sad imam neki dobar citat ovdje pri ruci, o zivotu i o tome kako moze biti ispunjen i kvalitetan ako se tako postavimo, zasigurno bih ga napisala.
Nažalost, večeras imam premalo vremena za stavljanje citata u post, ali taman da napišem ono što me se danas posebno dojmilo.
Slušala sam na jednom satu o eutanaziji, smrti i donaciji organa (uglavnom se sve vrtilo oko tih stvari), i nakon sto je zvono zazvonilo, mogla bih reci da sam izasla kroz vrata s jednim dubokim utiskom u sebi. Bila sam tuzna, ponajprije zbog svih onih stvari koje se danas ljudima događaju. Neki su tako bolesni da bi zivot sto puta radije zamijenili smrću, neki ne mogu nastaviti svoj život jer im fali organ neophodan za daljnji nastavak života.
Zaista mogu reći da ne znam kako je ljudima koji su suočeni s time da će im za određeno vrijeme smrt pokucati na vrata, ali znam da većina njih niti ne treba suosjećanja i sažaljevanja, već upravo takvi ljudi znaju iskoristiti ono najbolje od života. Jer, znaju da im je kraj blizu i da nemaju vremena za žalopojke, tužaljke i crne misli.
Žele uzeti onaj najbolji komad svog života u ruke i ne pustiti ga da ode, da nestane u crnim i depresivnim kutcima koje donosi ovaj život...
Da, dragi moji, većina tih ljudi znaju što je nesreća, ali baš zato se trude živjeti sretnije.
I zato sam tako sretna što me s vremena na vrijeme ljudi mogu podsjetiti na sva ona bogatstva koja posjedujem, a da toga nisam ni svjesna.
Udišući ovaj zrak, udišući ga punim plućima, puna životne snage i radosti krećem u život raširenih ruku.
Odmah, sada. Ovog trenutka!
Post je objavljen 03.03.2006. u 20:54 sati.