Marketing
Pusti neka zvoni ta tisina...
Koliko na šutnja može koštati? Ili, možda, ne-koštati?
Je li ponekad šutnja zaista poput zlata?
Mogla bih se složiti da je šutnja zlato, ali u iznimnim slučajevima. Nikada ne bih mogla reći da šutnja vrijedi zlata kada bih se našla u situaciji gdje se radi o važnim stvarima, tipa: morala, osobnih načela i stavova, i naprosto načina razmišljanja.
Smatram da je važno iznijeti svoje stajalište i da šutnja u takvim stvarima nikada nije bila pomagač.
Ali, zapitah se, koliko sam puta u životu rekla neke stvari koje možda nisam trebala? Da sam koji put držala jezik za zubima možda ne bih povrijedila neke osobe...Ali, isto tako, znam da sam dosta puta u životu šutjela tamo gdje nisam trebala. Svakim danom otkrivajući samu sebe shvatila sam pogreške koje sam radila. Kad otkrih, sve ostalo je dječja igra. Najvažnije je doći do spoznaje o samom sebi. Onda je sve ostalo lako.
Malo skrenuh s teme....
Riječ je zaista jedan veliki potencijal. Možemo je uložiti ili nepovratno izgubiti...Stvar je izbora, ali i situacije.
---Čitam jednu vrlo zanimljivu knjigu Woodyja Allena «Side effects» iliti «Nuspojave». Allen u jednoj svojoj rečenici ističe kako ne postoje «ljudi». Postoje samo pojedinci. Zamislih se. Kad pogledam površinski, sve je to na isti kalup. Ali...možemo li sva ljudska bića na ovoj planeti trpati u isti koš i nazivati ih ljudima kad je svaki pojedinac toliko različit od onog drugog? Zaista me impresionirao taj način razmišljanja...
Uglavnom, ovo nema veze sa šutnjom, ali me se toliko dojmilo pa sam odlučila malo ugurati u ovaj tekst...---
Htjedoh reći kako neki pojedinci zaista doslovce shvaćaju izreku «Šutnja je zlato», i čovjek ne može izvući ni riječi iz njih, čak i kada je to doista potrebno. Zašto? Možda su geni. Ili nesigurnost. Ili omalovažavanje samog sebe smatrajući kako ništa neće biti dobro ako bilo što kaže.
Neki pak, melju konstantno. Zašto? Presigurni su u sebe. Misle da su najzanimljiviji. Vole se smatrati glavnima u društvu.
Najbolji su oni koji znaju kada treba ušutjeti. Ili koji ne govore kada shvate da nije ništa potrebno za reći. Ponekad postoje i drugi načini kojima možeš nekome pokazati kako se osjećaš. Ali riječi su, naravno, ipak najbolji izbor.
Riječi mogu biti ubojito oružje. Gore i od mača. Mogu i biti najljepši dar koji netko može poželjeti. Opreznost je danas svakodnevni suputnik pri svemu, pa mislim da bi trebao biti i pri biranju riječi.
Živite slobodno, izražavajte se slobodno. Ali pazite da koji put ipak ne bude preslobodno. :)
UPDATE:
Upravo vidjeh da mi je nekoliko postova izbrisano, kao i svi komentari u tim postovima...Pa sad ja to ispravljaj!!!...SHIT nad shitovima
Post je objavljen 07.03.2006. u 15:13 sati.