Marketing
Vela Draga- Prva Suha Stijena u 2006.
Petak- bezbroj telefonskih poziva u pokusajima nabavke svih potrebnih alata za penjanje leda. Uz 2 ispita ta se misija cinila jos nemogucijom, međutim urodila je plodom. Uspjela sam sve nabavit, samo jedan detalj nije još bio riješen, kud i sa kime opće ići.
Nakon dugog i iscrpljujućeg dana zove Siniša: E idemo u Velu dragu? (aj doro ne znam ga baš citirat, al nebitno).
Nisam trebala razmišljati. S obzirom na to da suhe stijene nisam vidla od škole, ova ponuda bila je nadasve primamljiva. I tako je pao plan. Idemo u nedelju, idu i Capek i Shorty. Međutim, bilo bi to prejednostavno. Ubrzo ponovo zvoni mob(po 97. put). Capek me nagovara da idemo odma u subotu. Još bi i bila pristala da nisam bila razvaljena od tog cijelog petka do boli. A iskreno mučilo me i idi i kako prespavat. i tako oni odluče ić u sub, a Siniša i ja u ned. Još samo pedesetak poziva uslijedilo je do ostatka večeri. Aj dobro, dva. I to ona od Siniše kojeg je zvao Shorty da je tamo prolom oblaka. I sad se mi nećkali ići ili ne. Al prognosičari su obećavali poboljšanje, pa smo se odlučili držati plana.
Momci su su subotu pokisli i spavali sa stilom. Prvo im je šator sumnjive kvalitete skroz promočio, a na karaju su završili u štali.
Siniša i ja smo se lijepo suhi, veseli i prpošni momcima iz štale pridružili u nedjeljno jutro.
Kavica, pa pravac podno stijene. Odluka je pala da će se penjat po Velikom tornju (v. sl.)! Stvarno mi je moćno ta stvar izgledala. Sjećam se još sa predavanja sa škole di je Neven (ako se ne varam) pričo da su tamo neki od najizloženijih smjerova i štandova u RH. I stvarno khm, poprilično izloženo. Prvo smo penjali Jugozapadni (ili Priječnicu, kako li se već zove). Super je krenulo, a onda sam ubrzo shvatila koji je to smjer. onaj koji priječi jel te oko tornja, proklete priječnice!! al stvarno je bilo ok na kraju. Sam prije štanda sam malo se isprepadala, ostatak je bio super. Nakon štanda šetnjica kroz neki ko kamin. A na vrhu.. Ma neću ni pričat, predivno!!
Pričekali smo i drugu dvojku, pa svi skupa malo paradirali na vrhu.. Siniša i ja smo se u isčekivanju momaka smrzli, al to je nebitno.
Kad smo sišli prvo je bio plan ići na sportske,al nekako se taj plan promijenio pa je odluka pala da idemo penjat Istočni od dna.
Prvo su krenuli Capek, a za njime Shorty. Ja samo gledam i kontempliram. Khm khm, Capek psuje, zastaje, prolazi kamin. Za njime Shorty (koji za nepućene jedno 7 puta bolje penje od mene), koji isto na jednom mjestu zastaje i cupka iako penje ko drugi, uz mrmljanje u facu. Ja samo gledam, šutim i mislim, ako oni imaju problema, kako li ću ja to dovraga popesti?!!
Kreće i Siniša, a nakon njega red je na meni. Siniša je reko malo je zeznuto nakon 3. spita, pa kao da se navučem na komplet il neš. Sve je to zvučalo divno i krasno, međtim kad sam došla do tog famoznog kompleta, zbog položaja tog kompleta u kaminu, morala sam ga odma skinut jel je bilo jasno da jednom kad se malo pokrenem u visine neću ga vše moć skinut. Tako da je otpalo navlačenje. Koprcala sam se, i pokušavala dokvatih neki hvat koji je Siniša bio upotrijebio prije mene, no falilo mi je prokletih 4 cm. Niš, pokušam se cimnut, i potpuno izgubim kontrolu, završim u pojasu, i ponovo sam 30ak cm ispod svega, grr. Nkon tog sam tolko pobijesnila da sam to nekako popela, kako, nemam pojma, samo znam da sam izgubila skoro svu snagu. Al nekako sam spenjala taj cijeli smjer, i na kraju sam naravno bila sretna ko sretna kocka!
evo slavne četvorke!
evo i Capekovog znatno kraćeg izvještaja za one koji ne vole puno teksta.
EDIT: Za sve koji se bune da nis ne kuze!
Osnovni pojmovi
Spitovi, karabineri, kompleti itd.
Ocjenjivanje u tehničkom penjanju
Neki od školskih materijala AO Željezničara
Pa evo, ako vas zanima cete citat:D
Post je objavljen 20.02.2006. u 12:09 sati.