napokon sam uspjela! napokon sam to završila. nakon mjesec i pol dana apstinencije, uslijedio je urnebesni sex, a odmah nakon toga zahlađenje odnosa, čim sam se ja drznula potegnuti pitanje subote navečer. čovjek je hladno, nakon mjesec i pol, proveo noć sa ekipom. stvarno sam bila neizmjerno glupa, kad sam povjerovala da će se nešto promijeniti, što je obećao prije odlaska. njegov sustav vrijednosti je malo pomaknut i to je to. uvijek bi bila na redu tek poslije utakmice, njegovih frendova i pijanstva. šteta, jer i dalje mislim kako nije loš čovjek i zbilja mi je žao, jer mislim da će na takav način teško ikada biti stvarno sretan, ali to je njegov izbor.
prekipilo mi je još u subotu, ali i dalje nisam bila sigurna šta da radim, jer mi je bilo glupo odustat nakon ovoliko vremena (jer ipak mislim da sam ja jedina koja je dobila od njega i to malo što sam dobila), ali sam onda imala jedan "znak" isti taj dan (potpuno nepoznat čovjek mi je rekao nešto što je imalo prilično veze s mojom situacijom... ma, nebitno) a u nedjelju ujutro sam se probudila s rečenicom u glavi: "ti mi daješ samo nemir i čežnju". tako da mislim da sam napokon trebala to napraviti. vratila sam mu neke stvari koje su bile kod mene i zamolila ga da mi se više nikad ne javi... sms-om, nažalost. htjela sam to napraviti uživo, ali takvih smo razgovora imali već bezbroj, ne bi ništa time postigla, samo bi otežala i sebi i njemu.
mislim da je sad stvarno gotovo. jučer sam cijeli dan provela vani, po onom savršenom vremenu. danas se osjećam tako oslobođeno, lagano i opušteno. pao mi je kamen sa srca. još volim luđaka, tu si ne mogu pomoći tako brzo, ali sad mi je napokon jasno da se s njim jednostavno ne može funkcionirati i ja tu ništa ne mogu. dala sam nekoliko puta više nego sve od sebe. a sad je vrijeme da uživam u suncu :)))
Post je objavljen 20.02.2006. u 12:01 sati.