Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/peratovic

Marketing

Tri jahača Lustracije : Davor Butković, mamurni (3.)



Fotografija koju je u štabu tzv TO Benkovac nakon Oluje pronašao Boris Prebeg, jedan od sudionika akcije u kojoj je ubijen Miro Barešić. Autor filma o Miri Barešiću, Nikola Majstrović tvrdi da se na slici nalazi Barešićevo mrtvo tijelo koje nije identificirano u Zadru, niti je pokopano u Zagrebu


Lustracija i Hrvati

Onoga trenutka kada su u istom sigurnosnom i vojnom sustavu djelovali, makar nakratko, Josip Manolić i Josip Perković s jedne, i Gojko Šušak i Miro Barešić s druge strane, bilo kakva lustracija u Hrvatskoj postala je nemoguća. Kako, uostalom, lustrirati čovjeka s velikim ratnim zaslugama?...

Davor Butković, Jutarnji list, 18.02.2006 00:43


Tuđmanovske teze i zaključci iz ove kolumne više bi priličile Andriji Hebrangu, nego bivšem uredniku Globusa, tjednika koji se sustavno bavio ubojstvom Mire Barešića (intervju Alekse Crnjaković i moji tekstovi), objavljivanjem udbaških dosjea vodećih HDZ-ovaca (Jasna Babić o Vladimiru Šeksu, Daliboru Brozoviću...), Tuđmanovih udbaških veza (Darko Hudelist)...

Potpuno suprotno Butkoviću mislim da Hrvatskoj treba lustracija, da ju je lako napraviti jer ako se lustrira one koji su kroz sigurnosni sustav RH planirali, organizirali, izvodili i prikrivali ratne zločine (Gospić, Lora), bili dio lanca zavjere u političkim ubojstvima Hrvata za vrijeme rata (Miro Barešić je u Hrvatskoj proveo ukupno 17 dana, a sve do pogibije nijednom nije bio na ratištu. On je bio dokazani hrvatski (ustaški po Butkoviću) terorist, ali je zatvorsku kaznu za ubojstvo jugoambasadora u Švedskoj Vladimira Rolovića, uredno odgulio. Nije ga valjda zbog grijeha, koji je već platio gubitkom slobode, trebalo ubiti. Suprotno je zdravom razumu Miru Barešića svrstavati rame uz rame s onima koji su odgovorni za njegovu smrt.

Obzirom da se na popisu nalazi i ime glavnog urednika Slobodne Dalmacije Mladena Plešea moguće je, kako mi sugeriraju neki izvori bliski EPH-u, da preko Butkovića, govori Ninoslav Pavić, koji bi, navodno, radi raznoraznih repova koji se vrte oko EPH i teme udbašenja, volio da se čitav slučaj stavi ad acta.

Kako mi je svojedobno posvjedočio Milan Buškain Gagarin, čije ime se nalazi na popisu objavljenom u Hrvatskom list uz navodni udbaški nadimak "Knez", jedan od repova vuče glavni urednik Jutarnjeg lista Tomislav Wruss.

Wrussa je Gagarin tužio da je kao glavni urednik Slobodnog tjednika kriv što su te novine početkom devedesetih objavile da je Buškain bio suradnik Udbe. Kako mi je Gagarin rekao Wruss se na sudu branio da je tu informaciju dobio od Josipa Perkovića i Markice Rebića, čelnih ljudi SIS-a. Perković i Rebić nisu posvjedočili Wrussu u korist. Buškain je dobio parnicu, a kako mi je naglasio umjesto Wrussa odštetu mu je platio EPH, odnosno Nino Pavić. Ironično je da bi Tomislav Wruss da je posjedovao popis objavljen u Jutarnjem listu, vjerojatno dobio spor protiv Buškaina. Perković i Rebić su mu ga mogli dati, bez da dođu svjedočiti.

Iz Plešeove Slobodne Dalmacije dolazi objašnjenje Jasne Babić da je popis u Hrvatskom listu djelo Bože Vukušića, tipa koji se u zadnje vrijeme eksponirao zalaganjem da Josip Perković odgovara za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Sasvim je razumljivo da će Josip Perković preko Jasne Babić razvaliti po liku i djelu Bože Vukušića, pa ga prikazati bivšim suradnikom Službe i u Njemačkoj osuđenim pomagačem u ubojstvu.

Pažljiviji čitatelji 45 lines sjetiti će se da je Jasna Babić komentirajući vijest da je u Njemačkoj raspisana tjeralica za Josipom Perkovićem napisala ovo:

Perković, Tuđman, Šušak, Čičak, Ivanković, Šeks, Glavaš...

Za bivše Jugoslavije Josip Perković, po izvornom zvanju ekonomist, prošao je put od osječke filijale Državne sigurnosti do šefa republičkog odjela za emigraciju. Stvorio je toliko široku agenturnu mrežu da je preživio najdrastičnije kadrovske čistke nakon sloma Jugoslavije. Perkovićevi doušnici zatekli su se čak među osnivačima osječkoga HDZ-a, koji su imali ključnu ulogu u instalaciji Franje Tuđmana za šefa stranke.

Godine 1990. Perković je emigrante-povratnike "švercao" u Hrvatsku na prvu HDZ-ovu konvenciju. Gojko Šušak, povratnik iz Kanade, izabrao ga je za osnivača i prvog šefa SIS-a. Unatoč frakcijskim obračunima s Josipom Manolićem, SIS je u to doba zabilježio doista značajan uspjeh: u akciji "Labrador" slomljena je mreža špijuna KOS-a koji su se infiltrirali u redove hrvatskog MUP-a i HV-a. Umirovljen nakon Šuškove smrti, ostao je aktivan kao vanjski suradnik HIS-a. Najpoznatija je njegova špijunska akcija "Barakuda", usmjerena protiv narkodilera, švercera oružja i organiziranog kriminala u HV-u i HVO-u.

U privatni život povukao se 2000., u doba Račanove Vlade, koja nije željela njegove usluge. No njegov sin Saša Perković još je aktivni obavještajac.

Jasna Babić, Slobodna Dalmacija / 45 lines, 05.11.2005. u 01:40 sati


Koji su najpoznatiji osječki osnivači HDZ-a? Vladimir Šeks, Ivan Vekić i Branimir Glavaš. Šeks i Vekić se nalaze na Perkovićevom popisu Udbaša objavljenom u Hrvatskom listu. Branimira Glavaša nema na tom papiru, ali je u NK Borac na Jarunu predložio dr. Tuđmana za predsjednika HDZ-a, pa prema samoj Jasni Babić, spada u Perkovićeve doušnike, odnosno suradnike Udbe.

Novinarka koja je devedesetih više puta pisala o Vladimiru Šeksu kao suradniku Udbe, primjećuje za Božu Vukušića:

Početkom devedesetih svoj popis "udbaša" objavio je u filmu koji se tobože bavio Udbinim ubojstvom Bruna Bušića. Uzgred rečeno, u filmskoj ekipi, sastavljenoj po Vukušićevu ukusu, sudjelovao je najmanje jedan "udbaš" općepoznat u svojoj generaciji.

Jasna Babić, Slobodna Dalamacija, 18. 02. 2006.


Meni se spominjani Milan Buškain Gagarin pohvalio da je on sudjelovao u radu Vukušićeve "filmske ekipe". Misli li Jasna Babić na njega kad piše o "udbašu općepoznatom u svojoj generaciji". Zašto bi Bože Vukušić na popis Udbaša stavio suradnika na svom filmu? Na tom se popisu nalazi i ime nekadašnjeg prijatelja Jasne Babić, Nikole Krište. Zašto bi njega Bože Vukušić proglasio udbašem kad su Krišto i Vukušić, kao HDP-ovci Nikole Štedula, u ratu istodobno radili na poslovima sigurnosti - prvi u SIS-u, a drugi u SZUP-u. Prema Ivanu Bandiću, bivšem djelatniku mostarske Udbe, a kasnije jednom od ključnih hrvatskih sigurnjaka u BiH od osobitog povjerenja Josipa Perkovića, Nikola Krišto je u ime SIS-a, istodobno kad i Bože Vukušić, ispred SZUP-a, "po Hercegovini lovio udbaše".

I ovaj put Babićkina obrana Perkovića skretanjem s teme na Božu Vukušića, samo je potvrdila tvrdnje koje ne idu u prilog Perkoviću.


Post je objavljen 20.02.2006. u 00:29 sati.