znam da je subota, (bit ce vec nedjelja kad objavim ovaj post) i da bi trebala biti vani, ali tako sam depresivna, nemam energije, ne zelim se pokrenuti… samo bi da me ostave na miru i da me nitko nista ne pita…ovaj post vjerojatno nece imati veze s vezom, ali treba mi nesto… samo da kazem ono sto mislim, jer vise zaista ne mogu… =(
ne vidim izlaz… cemu zivot? boris se i na kraju umres, ucis i umres, radis i umres… gdje je tu smisao? ne govorim da u zivotu treba biti neradnik, ali koja je poanta zivota, jer kako god okrenes – ti gubis! i to je tako, htio ti to ili ne…
ovo mi se vec dugo nije dogodilo… od kad sam krenula u skolu mi je lose, ne zbog skole, nego…. jednostavno, ne osjecam se sretno, u svemu sam negativna, negativno razmisljam, i casa mi je uvijek do pola prazna… mozda zbog toga imam kontraindikacije i s time samo pogorsavam svoje trenutno stanje, ali zaista, ne znam drukcije razmisljati ili ne mogu.
nije mi dan, tjedan, mjesec, horoskop ne valja… to su samo izlike, sama sam kriva za ovo, i to znam, ali ne mogu si pomoci. svakog dana idem spavati s nadom da ce sutra biti bolje, samo da prespavam ovaj dan, ali kad se probudim, shvatim da je jos gore nego sto je bilo jucer… i tako stalno, ne mogu izici iz te kolotecine… =(