Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/upitnika100

Marketing

Kriza

Opet teško razdoblje za mene. Naime veza kakvu možemo sada imati moja ljubav i ja ponajprije njemu ne odgovara. Ponajprije on ne želi takvu vezu. Ja bi je prihvatila takvu kakva može biti, meni se nigdje ne žuri, ne namjeravam ulaziti u druge veze uskoro i znam da ću bez obzira bili mi u vezi ili ne, još dosta vremena provesti razmišljajući samo o njemu. Međutim, kako rekoh, on takvu ne želi. Ali svojim postupcima stvara mi nadu. Nada me vodi u razočarenja. Ne mogu više trpjeti razočarenja.

Zove me svaki dan. Ponekad i više puta. Kaže mi da ga muči tjeskoba zbog nas. Kaže mi da mu nedostajem. Priča kako mu moje labello koje je našao u autu stvara “probleme“. Kako ne zna gdje će s njim. Da ga je stavio na stol pa da mu je odvlačio pažnju. Da ga je spremio u stol pa da mu je baš nešto s toga mjesta trebalo. Kad ga god vidi da se sjeti mene. On to priča kroz polusmijeh, kako je poludio. Onda mi kaže da je sanjao da sam kraj njega, da je osjećao i moj miris u snu, i da se probudio grleći jastuk. Priča mi o nekim ljudima, koje ja ni ne poznajem i kako mu kolegica s posla ima kosu sličnu mojoj. Moja kosa je najčešće boje kod cura, frizura je najobičnija i tako dosta cura ima kosu sličnu mojoj. Ali ne, ova je baš jako slična i stoga ga podsjeća na mene. Priča mi te i slične stvari koje bih voljela da mi priča da je naš status drugačiji, ali ovako mi je još gore.

Razmišljam se da li da ja njemu kažem kako me strah zaspati da po ne znam koji put ne bih sanjala dječaka u kojem prepoznajem njega a koji mene naziva mamom. Da mu kažem da sam počela pratiti sapunicu, koje inače mrzim, samo zato jer neki glumac ima slične crte lica? Da mu kažem da znam provesti po 15 minuta gledajući njegovu sliku i milujući mu lice? Da još nisam oprala majicu koju je nosio dok je tu bio nego da je mirišem, a jednom sam je i obukla? Da mu kažem da se često rasplačem? Da mu kažem i da sam tiho plakala u wc-u onu zadnju noć kad je bio tu? Da mu kažem da sam se pravila pospana to jutro kad je išao, da se rastanak ne bi odužio, a da zapravo nisam ni zaspala cijelu noć?

Umjesto toga, govorim prazne fraze, kao bit će bolje, proći će i ne znam ni ja što. Ili okrenem sve na šalu pa mu kažem da mnogi mene sanjaju i da bi bio lud da je drugačiji ili nešto slično. Stvara mi nervozu ovim svojim izjavama jer se osjećam kao da vrši pritisak na mene. A ja pritisak ne volim. Pokušala sam mu reći da se ne moramo čuti toliko često. Nije mi uspjelo. Razmišljam da mu kažem da je bolje da se ne čujemo neko vrijeme, ali to sam napravila nakon prekida prije par mjeseci. I bilo mi je užasno. Pitala sam se je li dobro, je li zdravo, je li sretan, je li se zaljubio... I tako se nalazim u nezavidnoj situaciji. Ako mu kažem da se ne čujemo uopće umrijet ću od ludila i pitanja. Ako se ovako nastavi, popustit ću i naći ću se opet gdje sam bila prije par mjeseci. A tamo se niti mogu niti želim vraćati. Možda je ipak onakav završetak bio greška.


Post je objavljen 18.02.2006. u 21:36 sati.