Ulicom hladnom i kišama okupanom,
pokraj redova drveća od zime pustog,
prolazi sjena sporim i tromim korakom,
čovjeka pokislog, što život slomi mladog.
Lice i oči skriveni mu od pogleda,
ne želeć` da itko vidi kako ga boli
i da je njegovo srce komadić leda,
što tiho za samo malo ljubavi moli.
Prema skorom karaju, on je sada krenuo,
polako bez želje i volje za životom,
kao poljski cvijet, bez vode uvenuo.
Suze ispunile lice ko` kapi kiše,
a žalost mu obuzela prosjačku dušu,
jer zna vratiti se neće nikada više.
Post je objavljen 18.02.2006. u 13:25 sati.