Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/rocky1

Marketing

NISKO

Nisko, Mosećko selo. Moseć..brdo koje se proteže odprilike 40-tak kilometara uz prometnicu Muć - Drniš. Nisko je selo s Južne strane Moseća tako da nije vidljivo s glavne prometnice,a pošto nije vidljivo ,nije ni tako često posjećeno i nenalazi se baš na prometnom pravcu koji bi mogao jamčiti kakav napredak ili prosperitet. Čak štoviše neka vrsta je slijepog crijeva ,narodski rečeno ljuta zagora,što daje selu još ljući karakter oskudnog splitsko dalmatinskog zaleđa.Cesta koja dolazi do sela naime nikud nevodi,tu je kraj,nema dalje,možeš parkirat auto kraj suhozida i dalje nastavit pješke... u Moseć,izvadit iz portapaka sikiricu pa lagano nogu prid nogu po vrleti.Sikiricu..pa ako nemate lovačku pušku glupo je ić u Moseć bez ikakvog oružja,nije da brdo obiluje zvijerima al niked se nezna. Razjarenom vepru neće baš naudit vaša sikirica, al neka, bolje išta nego ništa, a na kraju krajeva sikiricom se može usjeć i koje drvo za potpalu ,besplatno je. Naime običaji ovih seljana mosećkih sela je da sjeku drva i nisko raslinje Moseća , za ogrijev i sušenje mesa . Moseć je oduvjek bio nepresušna samoposluga takvog artikla.Generacije kroz stoljeća brstile su Moseć ,Moseć ih je hranio i grijao u hladnim zimama. Iako škrt i nemilosrdan ipak je bio velika zaštita ljudima ovog kraja. Ljudi su se stopili s Mosećom,gotovo da su poput kameleona poprimili i njegov ljuti izgled. Kamen ljutac,vapnenac,sivac,živac ,oštrac,škriljac,smilje,kadulja,mličika.suncem spržena žutosivkasta trava i more..more modrozelene smrike,pa opet kamen vapnenast bijeli ,biserni, koji kao da se keseri iz zdravoseljačkih djevojačkih usta.Hrastići što se koče u moru modrozelene smrike,svojim obršćenim i kusastim granama djeluju kao strašila u polju. Lip je taj naš dalmatinski krš,al nije lip nako na prvu ruku i nezaljubi se čovik u njega na prvi pogled. Triba ga dugo gledat jer on krije svoju lipotu,nedaje ju svakome na uvid.Krš je ka i ljudi šta od njega i za njega žive na ovom području. Tribaš ih dugo promatrat i gledat da bi ti bili jasni i lipi u svoj svojoj jednostavnosti. Stare niske dalmatinske kuće kojih nema još puno skrile su se iza betonskih napola opituranih kućetina kreditno sklepanih na brzinu. Triba se čovik dobro zagledat da bi ih vidio u dvorištima i avlijama. Obično su pretvorene u svinjce ,ostave i pušnice za sušenje mesa.Male su, niske,s malim prozorčićima sagrađenim od jednog grubo tesanog kamena,neke su pokrivene kamenim ,mosećkim vapnenastim pločama. Skladne su ,funkcionalne,jednostavne, svjedok su jednog teškog i burnog vremena. Čovjeku kad ih gleda počinju se vrtiti u glavi povjesni,ratni filmovi ,počnu defilirat pred očima Turci, janjičari, konji ,dalmatinska raja koja bježi pred haračom. Stvaraju mi se slike života prije dvije stotine godina. Razmišljam o svojim korjenima ,o svojim babama, didovima, prababma,pradidovima. Ljudi moji kako je taj svit živio? Iz današnje civilizacijske perspektive naši preci su bili ko iz kamenog doba.Nizak strop kuće u čovjeku izaziva osjećaj tjeskobe. Niski nadvratnici govore da je kuća u ono vrijeme služila samo ko prenoćište i utočište od vjetra i kiše. Domaćin nije u njoj imao potrebe da provodi cjeli dan nego samo noću da bi spavao i jeo za kominom . Komaštre...crni željezni lanac spušta se od vrha stropa do nad ognjište ili komin. Na njemu je visio crni zagaravljeni bronzin,okrugla željezna posuda poput košare s ručkom u kojoj se kuhala hrana. Tu je i peka ondašnja mikrovalna.
Zidovi kuće su od ljutog kamena,neke kuće su ukopane jednim dijelom u brdo tako da im jedan zid predstavlja stjena brda i točno se nazire ogromna kamenusina koja se zlokobno nadvija nad kominom.
E kraška dalmacio ko te nebi volio a ljudi..........to ćemo drugom prilikom

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Post je objavljen 18.02.2006. u 04:23 sati.