tračak nade
početak divne iluzije
luksuz stvaranja vlastitih slika
vlastite stvarnosti
sunce koje grije taman koliko je potrebno
glazba koju samo ti čuješ
najlaganiji korak
i savršeno pogođene riječi
kako vrijeme prolazi sunce ti počinje pržiti kožu
glazba postaje preglasna
korak težak
a riječi režu poput komada slomljenog stakla
tu je samo vjetar
pokoja misao
i pokoji otkucaj srca
dok jednog dana sve ne utihne
i sve što preostane je zaglušujuća tišina
Post je objavljen 17.02.2006. u 22:11 sati.