Pregled posta

uzimam cipele za šetanje kroz snove...

Već se zabrinuh, nikako da krene username i pass,
ja ko tuka blejim u monitor i ne preostaje mi drugo no da se pomolim....
But! Pojavilo se! Živila memorija kompova!!!
Još da proradi i moja i sve je kao nekada,
moći ću se logirati ko u davna dobra vremena, kad i gdje hoću.
Neovisna.
Slobodna
i kad mi dotični server to dozvoli.

Sad došla doma.
Morah odraditi neku: potencijal-katastrofa-zabavljaj-poslovni-partner-mission,
ali sve je ispalo super.
Tip, komada jedan, neki talijanos što putuje svijetom i pun je priča i starog kavalirskog šarma,
a nije sam od sebe star, ma.... What a nice surprise :D
Nakon pripremnog zijevanja na putu do susreta i smišljavanja quick strategije bijega,
eto me na, sad tek stigoh doma.

Baš je bilo super, osim što me tip pokušao efikasno zbariti pred sam kraj, ali...
Ja sam već velika cura, to se smatra pod normal.
Nema uzrujavanja, niti popuštanja.
Kako sam samo postala elegantna u tim odbijancima,
sve me milina slušat & gledat.
Na svaki prijedlog imam instant negaciju, na svaki nježni look, bacam protuparangal...
Već pomalo plašim i sebe samu... mislim... dokle jedna žena može ići?

Bojim se kako sam već preduboko zagazila putem bez povratka.
Cijeli, nekad tako impresivan svijet spolova,
postao je samo predvorje moga srca.
Prlagodljiv, ako ništa drugo- lako prekoračiv.
Treba mi neka trzalica, podhitno.
Postajem bahata i introvertna.
Nije dobra kombinacija, nikako.
Nema smisla igrati se u pješčaniku, nakon svega, malo sam ga pretjerala.
Mislim- super je sve to, ali...
Ja bih, ja bih, ja bih neko muško U a ne ispod kreveta.
Tko je upoznat sa terminom, znati će o čemu pričam.

Ne znam u čemu griješim, tj,
ne kužim koja je kriva komponenta za kojom se povodim.
Priznajem, doživljavam skroz uzbudljivo/zanimljiva poznanstva, ali...
Ništa od toga nije TO.
Koliko ja to muškaraca točno moram upoznati ili
ne upoznati da bi naišao onaj jedan (brojkama 1) ,
ništa extraordinary, samo da je OK.
Netko tko je zanimljiv i kompaktibilan i nakon cijelih 3 tjedna poznanstva.
Briga me za više/manje sve kriterije koje možete smisliti, ma koliko bolesni bili,
ja i iz tog explicite probranog društva rušim sve norme svezi razočaranja.
Možda sam ipak ja u pitanju.
Možda ja moram biti sama.
Ali ne vjerujem.
To baš i nema prevelikog smisla s obzirom na to koliko volim muško društvo.
I.. Psssst.

Smiješno je...
Nisam sigurna, ali...bojim se... poprilično sam blizu onima
zbog kojih sam ja ko balavica plakala.
Možda sam imala predobre učitelje.
Small edition ali dobra roba.
Sad ih kužim
i tako mi i treba.

Sada sam... onako...

Bačena sred Arizone ko iz spejs šipa,
otvorena sam za svaku vrstu prijedloga,
jako mudra i istovremeno ful tupava.
Ali teško, jako teško očarana.

Dragi bože
Više ne znam
Ko je ovdje lud,
Oni
Ili ja.

Dragi blože
Obećajem
Jedan od ovih dana
Više neću razmišljat'
Ni pričati s ikim,
Samo ću hodat'
I radit'
I spavat'

I sve
SVE
Baš sve
Će biti
Kao nikada.

(Iopet mi je kasno za spavati.... blu, mogle bi ugovoriti neku najt kofi;-))

Evo prigodne stvari pa ko živ ko mrtav
(počinjem sa recoverom starih stvari s bloga, nenamjerno ali izgleda da da):

KAD HODAŠ* RIBLJA ČORBA mp3