Australski sociolozi (među kojima i Liz Eckerman sa Deakin University-a) napravili su istraživanje o stupnju zadovoljstva među ljudima, sa pitanjima o njihovom standardu života, zdravlju, vezama, životnim ciljevima, sigurnosti, vezama sa zajednicom.
Poslije intervjuiranja 23000 ljudi, očekivano su rezultati pokazali da su stanovnici najzabačenijih i najsiromašnijih područja Australije bili najzadovoljniji sa svojim životom, dok su stanovnici iz elitnog djela Sydney-a bili najnesretniji.
Dalje, Robert Cummins profesor psihologije, uzroke vidi u većoj gustoći stanovništva i skupljem stanovanju. Što se odlično poklapa sa tvrdnjom Liz Eckerman-a da novac tek na vrlo, vrlo visokim razinama ima utjecaja na osobno zadovoljstvo.
Da malo to prokomentiram, iz ovoga se jasno nazire veza između sreće i želje za materijalnim bogatstvima. Na jednoj strani su ljudi, koji su odlučili ostati u rodnoj grudi, živjeti kako znaju i umiju, tzv. "snalaziti se". Na drugoj strani su pojedinci koji bježe u velike gradove, u "svijet mogućnosti", tamo bivaju izrabljivani i izmanipulirani na svakakve načine, od poslodavca pa sve do društvenog pritiska "moraš posjedovati barem takav auto", "moraš imati za skupo ljetovanje", "moraš imati stan takav i takav", "moraš biti obučen/a tako i tako",…
Post je objavljen 15.02.2006. u 12:03 sati.