Toliko mislim o tebi.
Daješ mi doze nekakve dekoncentracije na sve uokolo.
Stalno dolaziš. Motaš se, daješ signale.
Jesi li spremna pričekati??
Ne znam ni sam zašto. Imam takav osjećaj.
Polako.
Nema jurenja, prekoračenja dozvoljene brzine.
Previše sam lutao u zadnje vrijeme.
To i sam znam. To ste mogli i sami čitati.
Dosta mi je spletki, igara, i sličnih gluposti.
Na red dolazi otvorena partija. S moje strane barem.
Sutra idem i u Nevermind. Nakon skoro pola godine.
Neće više biti nikakve Crne, s njom je priča završena. Za sva vremena.
Vraćam se za stol. Natrag u igru.
Nikada sa više samopuzdanja, više želje da pobijedim.
Vrijeme je da se crne stvari maknu, bace u zaborav, a dobre izvuku ponovno na lice zemlje.
Čak i ako ostanem danas doma.
Ionako sam zadnja dva "blagdana" išao van, protiv svoje volje.
Čemu živjeti taj dan nekako drugačije, kada nam svaki može biti isti...
Post je objavljen 14.02.2006. u 20:26 sati.