Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zilet

Marketing

Tup turup tup...


Neki dan sjedim s jednim prijateljem na kavi.. On inače studira novinarstvo, izdao je već dvije knjige i vrlo je načitan pa me malo začudilo njegovo pitanje upućeno meni.. Pitao me što mislim o moralu, slobodi i ostalim bitnim dosadnim stvarima...

Nakon tri minute gledanja u pod i premještanja cigarete iz jedne u drugu ruku rekao sam mu da ne vjerujem u to da ljudi mogu razlučiti dobro od zla, a to obuhvaća samo glavni dio definicije morala koja je u cijelosti puno opširnija. Ljudi zapravo neznaju moral ni definirati a kamoli što je moralno ako mene pitate... Vratio bih se ipak na dobro i zlo. Sjetite se komunizma, nacizma, fašizma, apartheida pa i kapitalizma, svih pokreta, ideologija, svih ratova itd... Svi su ti ljudi u svoje vrijeme vjerovali su da su u slobodni, da su u pravu i da su moralni. Pa svaki rat bio je za slobodu! Svaki! Jel vam to nešto govori?!?!?

Zašto bih ja sada pretpostavljao da sam ja moralan, ili da je moralan bilo tko drugi. Ako kupim neku igračku i poklonim je nekom djetetu jesam li stvarno učinio dobro djelo?!? Što ako je igračka prizvedena u Kini ili u drugim istočnim zemljama, robovima zapadnog svijeta. U zemljama gdje je ljudska snaga jeftinija od struje, gdje ljudi rade za dva dolara mjesečno po smjenama od trideset i šest sati za zapadni svijet koji nam to prodaje, od toga živi, i naziva sebe slobodnim i demokratskim. Možda sam ipak ako sam htio pomoći, jednostavno trebao djetetovoj majci dati novac, ali kako ću biti siguran da će to dijete na kraju imati nešto od toga, a ne njegova majka. Tko sam ja uopće da presudim da je tom djetetu i toj majci pomoć potrebnija nego nekom drugom?? Da li sam na kraju uopće moralan ako u ruci držim taj papir ako znam koliko smrdi po krvi???

Ja stvarno nisam neki vjernik ali po meni je jedini moralan Bog. Ako se sada pitate kako je on moralan ako dopušta da se ovdje na zemlji dešavaju ovakve stvari, onda me podsjećate na onog klinca na vjeronauku koji uvjek provociraju vjeroučitelje i postavljaju pitanja tipa: "Može li Bog napraviti tako veliki kamen da ga nemože podići?", dovodeći u pitanje naravno to da je Bog svemoguć. Žalosno je to da ni vjeroučitelji neznaju odgovoriti na to a odgovor je pred njima... Bog zna riješenje tog problema i to ga čini Bogom, a vjeroučitelj je samo običan čovjek koji, iako misli da je Bogom dan da o tome govori, on to ipak nezna kao i svi ostali smrtnici.. Isto je i s ovim što se sve dešava na zemlji.. Upravo to Ga čini moralnim. To što nam je dao toliku slobodu. Dao nam je i da budemo nemoralni. TO JE MORALNO!

U bircu u kojem smo sjedili bio je jedan akvarij s ribama i onim slatkovodnim puževima. Gledao sam unutra i razmišljao o tome kako te ribe ni neznaju da su u akvariju. Neke od njih neznaju za slobodu, neke misle da su slobodne, neke misle da nisu, a neke ju traže plivajući neprestano u krug. A neke pak vjerojatno razmišljaju o tome koliko su oni puževi glupi i primitivni.

Možda Bog ipak ne postoji... i možda smo i mi samo ribe u jebenom akvariju. Možda smo samo rođendanski pokon nekom klincu koji nam tu i tamo baci mrvicu hrane i smije nam se što cijelo vrijeme plivamo u krug i razglabamo o tome koliko smo pametniji od puževa koji stoje na jednom mjestu.. i ostalim nebitnim stvarima, kao i ja sada...


Post je objavljen 13.02.2006. u 12:25 sati.