Na još jednom primjeru se možemo uvjeriti koliko se volja naroda stavlja u drugi plan pred ambicijama centara kapitala. Europskoj uniji čak ni uz velesilu kao što je Njemačka, ne uspijeva zabrana uvoza genetski modificirane hrane GMO. Ne treba nas onda čuditi što to ni maloj Hrvatskoj nije pošlo za rukom. Volja naroda čini se postaje demagogija, parlamentarni izbori postaju farsa. Prosječnom Nijemcu sigurno nije u interesu selidba tvornice u Kinu, prosječni poljoprivrednik se ne može borit protiv jeftine GMO hrane, da ne spominjemo sve potencijalne rizike koje takva hrana nosi.
Čini se da centri kapitala žele stvoriti ovisnost ljudi o proizvodima multinacionalnih kompanija. Vlade i parlamenti, uglavnom su kupljeni i sustavno educirani da djeluju u tom smjeru. Stvaraju se klase, oni koji proizvode, robovi, radnici sa minimalnim uvjetima rada, a na drugoj strani manjina, koja si to može priuštit zbog svog školovanja, svoje prirodne nadarenosti zbog rođačke ili neke druge veze. Razlika između ovih dviju skupine postaje sve veća i veća, bankari (premetači tuđeg novca) imaju sve veće plače, a tvornički radnici sve manje.
Iako vam ovo možda djeluje kao teorija urote, zapitajte se dali zaista volja birača ima ikakve veze s onim što se odluči, dali se volja prosječnog Njemačkog birača i djelovanje njihovog Kancelara igdje poklapaju?
Post je objavljen 13.02.2006. u 10:02 sati.