Marketing
You do it with style
Gledam u graf.. Gledam, prestanem gledat, pokušam projicirat to sta sam danas već bar 37 puta pogledala na prazan papir. Papir ostaje prazan. Ponovo gledam u graf. Odvracam pogled. Gledam u papir. Nacrtam hrabro jednu liniju, pokusam označit bar neke nominalne vrijednosti. Apscisa i ordinata ostaju prazne.
Taj proces sam danas ponavljala u nedogled. Misli su mi svuda samo ne kod "odnosa minimalne dopuštene temperature i tlaka pri stavljanju reaktora u pogon" i sličnih ljepota.
Odustajem, gledam tv, film. Završi film, ja i dalje buljim u prazno i pitam se kako li netko može napraviti film sa takvim krajem?! Prebacujem na drugi program- kraj tekme, dinamo pobijedio. Ja i nogomet. Naravno opet nisam čak ni imala pojma da je neka tekma.
Još malo piljim u prazno i pokušavam se prisjetiti kako se mijenja reaktivnost nakon obustave pogona zbog promjene koncentracije samarija u jezgri.. Prazno, kao da nikad nisam takvo nešto ni vidla.
Ponovo uzimam knjigu u ruke. Kao da čitam Ilijadu na mandarinskom.
A uostalom koga ja uopće zavaravam?
Navečer nisam mogla ništa pamtiti ni kad sam bila u top formi sa učenjem, kako bih onda to dovraga mogla sada kada cijeli dan nisam uspjela ni jedan pišljivi graf zapiknut u glavu, i kada više ionako ni ne znam kako se to uči.
Gledam u komp, gledam u tv..
Pa cijeli dan sam u kući skoro- zaključak- idem se šetat. Obučem jaknu, uzmem ključeve i odem van. Čudno je to, kasno je, a ja ne volim po mraku bauljat sama (da, da, papak sam). Ipak hodam i dalje. Odjednom skužim da trčim. Nije mi jasno zakaj sam počela trčat, a išla sam se samo prošetat malo na svježi zrak. Nisam se ni obukla za jogging. Glupo mi je sad stat kad sam već počela.
Trčim ja i gledam, čovječe, pa ko da da živim na drugom planetu. Kolko dugo nisam bila na nekim mjestima koja su mi malte ne iza ugle. Gledam, neka sjeta i nostalgija me peru.
joj tu je bilo ovo, joj tu ono..
Cijeli film mi prolazi kroz glavu.
Dolazim do kraja Gorice. Dovrakga, kako li je mali taj grad. Pa prije mi se činio veći- jesam li ja to narasla il se grad smanjio???
Ništa, nastavljam trčat drugom ulicom u suprotnom smjeru. Smeta mi glupa odjeća i nos mi curi. Baš sam glupa, da sam znala da ću trčat uzela bi maramice za nos. Ipak, još uvijek dovoljno kisika ulazi kroz nos, pa šta sad, nastavljam trčat.
Dođem doma, i evo pišem blog.
A sve ove godine ja živjela u uvjerenju da prezirem jogging!!
Post je objavljen 12.02.2006. u 23:09 sati.