Covjek je na početku bio gonjen onim istim primitivnim instinktima zajedno sa svim pripadnicima zivotinjskog carstva. Kako je vrijeme prolazilo, i umovi se poceli razvijati, ljudi su shvatili svoju nadmocnost nad florom i faunom. Prioritet primitivaca bili su opstanak i razmnozavanje, sve dok se nisu razvile plemenske zajednice. Od tog perioda pa nadalje, kako se covjecanstvo sve vise razmnozavalo i te iste zajednice rasle i razvijale, ljudi su poceli aktivnije da koriste mozak i da postavljaju sami sebi pitanja o raznim stvarima oko sebe. I konacno, nakon mnogo, mnogo vremena, dosao je period kada se iz svega toga podigao aspekt zvani osjecanja. Ljudi su shvatili da iznad seksualne atrakcije, postoji nesto jos uzvisenije, nesto zbog cega postajemo vezani za ljude oko sebe, da bi se na kraju rodio i koncept zvani ljubav. Koncept koji nas okruzuje i ispunjava i bez kojeg mi, ljudi moderne danasnjice, ne bismo mogli da opstanemo. Koncept, koji je kroz istoriju opisivan na razne nacine. Kroz poeziju opsjednutih pjesnika, kroz knjige romanticnih dusa, razne statue i poznate slike, ljudi su uvijek ispoljavali svoje emocije na jedinstvene nacine. Tako je Kleopatra bila spremna da se odrekne faraonske titule da bi ostala u kontroverznoj vezi sa Markom Antonijem, sestre Bronte zarobile u svojim knjigama cari zabranjene ljubavi, Da Vinci je ovjekovjecio ljepotu Giaconde, Marija i Pjer Kiri su pokazali da se i kroz nauku razvija ljubav, Sah Dzahan je svoju ljubav prema voljenoj Mumtazi polozio u Taj Mahal, britanski princ Edvard se odrekao trona da bi ozenio siromasnu americku raspustenicu, Dante je svoju misticnu i spiritualnu ljubav prema Beatrici opisao u "Novom zivotu", a Ticijan na platnu ostavio ljepotu i raskosnost obozavanih crvenokosih talijanki. Istorija nas je ucila o evoluciji ljubavi. O ljudima koji su se, odricali svojih zivota, i borili se iznad svega za svoju srecu i ljubav u koju su vjerovali. Njihove price su nas inspirisale kroz vijekove i davale nam nadu da tamo negdje postoji nesto bolje, nesto vise, nesto sto nas sve ceka. Saosjecali smo sa tragicnim ljubavnicima i bodrili buntovnike. Oponasali njihove zivote i molili se za srecne krajeve.
I šta sam ja htjela ovim da kazem? Da bez obzira u koje doba, kojoj civilizaciji ili kulturi, evolucija ljubavi, u stvari, nikada nije postojala. Ljubav je oduvijek bila i ostala ista. Iznenadna i lukava, udarala je sa uvijek istim intenzitetom, tamo gdje bi se najmanje nadali. I kako kaže Jovan Ducic: "Ljubav je najvece nespokojstvo i nasilje nad sobom i nad drugima". Trpimo i uzivamo u isto vrijeme, ali se ne nikada nismo i necemo predati u toj borbi koja se na najjednostavniji nacin zove - ljubav.
Post je objavljen 11.02.2006. u 18:13 sati.