Živim dan za danom, trenutkom za trenutkom...
Jednostavno uzimam svaki komadić slagalice koju mi život pruži.
Da li griješim?!
Naravno. Kao i svaki čovjek.
No, na greškama se i učimo.
Možda neke stvari nikada neću naučiti. Ali pokušavam. Dajem sve od sebe.
Vjerojatno se zato nismo razumjeli; našli zajednički jezik kule babilonske.
Nije to meni prvi puta. Za tebe ne znam. Nisam išao tako daleko.
Misterija, egzotični krajevi, sanjarenje. Jesam li zbog toga romantičar?
Ne znam. Ti mi daj taj odgovor.
Iako smo se samo jednom upoznali, pogledavamo se.
Uvijek u prolazu ulovimo poglede.
Sa smješkom na licu.
Možda bi bilo za neke previše da sada napravim potez koji bih obično odigrao.
Neka malo vrijeme pokaže svoje.
Ovoga ću se puta pokušati prepustiti vremenu.
Barem na kratko.
Možda bude prekasno, možda ne.
Ali, na vrijeme će odgovori doći na svjetlost dana.
Post je objavljen 10.02.2006. u 20:35 sati.