Otok u moru
Uzeli smo bungalov na brijegu tako da smo imali pred sobom mali zaljev u kojem se nalazilo središte naselja uz duboku pješčanu plažu. Nisko uzdignute drvene kućice za iznajmljivanje, bambusovi zakloni i terase, palme, voćni kokteli i tiho more. Galerija tattooa po posljednjoj modi na preplanulim mladim tijelima, glazba, šarene krpice i perlice. To je bilo to, Koh Phangan, mjesto o kojem je brujalo pol Europe i sva travel populacija jugoistočne Azije.
Bungalovi nisu bili nešto naročito, sklepani na brzaka za sve brojnije posjetitelje, krevet, stol, mreža za spavanje na terasi, dosta skučeno sve skupa, ali nije bilo izbora, do boljeg smještaja se nije moglo doći. Sunce se počelo probijati kroz oblake, čak se razvedrilo do kraja dana. Krenuli smo u šetnju, uskoro shvatili da su svugdje samo mladi ljudi, rijetko tko je bio blizu četrdesete, a više su imali jedino vlasnici lokala. Tajlanđani svedeni na poslugu, najamnu radnu snagu, gosti sve sami arijevci i Židovi.
Svi su bili silno cool. Nije mi se to svidjelo u početku, sva ta napadno otkačena, bezbrižna mladost, djelovali su izvještačeno, opušteni od besposlenosti ili od droga, vrlo brzo sam počela razmišljati da smo ipak trebali otići na Koh Samui, među prave turiste sa stvarnim životima, problemima i radostima. Moj dragi i ja smo bili u prolazu, kratki predah među etapama precizno zacrtanog puta, tužno smo se pogledali i odlučili ipak tu naći mjesto za sebe. Ne znam zapravo što nam je bilo, tako smo živjeli u Europi, klubovi, izlasci, stalno u društvu, oboje slobodnih profesija, ali, Azija je bila jača, svaki dan dupkom ispunjen zbivanjima pa večernji provodi nisu djelovali primamljivo. Podsjećanje na europske običaje nije nam godilo, sve je to djelovalo neugodno dekadentno. Nije nam se svidio svijet vječnih praznika i uzastopnih partijanja, to je bilo ok za vikende, ali ovako kao stil života djelovalo je pomaknuto, kao nepotreban ispušak života, kao neshvaćanje mira te prirode koja nas je okruživala i kulture koja nam se podastirala. Možda smo samo bili umorni, trebao nam je mir, a možda smo bili pod dojmom cijeloga puta koji je bio iza nas, a koji je, kada danas razmislim, uz sve poslove kojima smo bili zauzeti, ipak bio duhovan.
Prvu smo večer proveli sami, u bungalovu. Slušali smo zvukove valova, gledali ljeskanje zvijezda na nebu i dugo se ljubili. Ujutro, dobro odmoreni krenuli smo u potragu za doručkom. Sve je bilo tu, suncobrani, palme, skoro tirkizno more, dobro naspavanima niti naši vršnjaci nisu izgledali tako nesnosno. Bilo je tu simpatičnih mladih ljudi, osmjehivali su se zadovoljno, tumarali okolo sretni jer su eto baš oni bili ovdje u Edenu života. A bio je tu i kokosov shake koji je odmah postao moje omiljeno piće, gust od svježe naribanog kokosa natopljenog u sladoled i hladno mlijeko. Engleskinju nismo sreli prvih nekoliko dana, uglavnom se izležavali, vukli noge kroz pijesak. Vrijeme je bilo promjenjivo, ugodno, dok jednog dana sunce nije krenulo svom snagom pržiti ljude i pijesak, više se nije moglo provoditi vrijeme na plaži, osim u rano prijepodne i kasnije, kada je zaljev već bio zaklonjen od sunca. Uz to, more je bilo samo prvi čas ugodno toplo, a već sljedeći trenutak shvatila bi da je pretoplo, nije u njemu bilo nikakvog osvježenja. Tajlanđani su nas svako malo upozoravali, pokazujući rukom da nam voda uvijek mora biti ispod brade, nikako iznad, da ne plivamo dalje, valjda su htjeli reći da u svakom trenutku moramo biti prizemljeni, jer su struje tako jake da će nas odnijeti... pučina, da, pučina, struje nose. To je bila ta egzotika na pijesku koji se svukud uvlačio, sunce vrelo, more mlako, a plivaj koliko god hoćeš samo stalno provjeravaj da ti je tlo pod nogama. Ne znam jesam li ja jedina Hrvatica koja je na Tajlandskim otocima razmišljala o ljepoti Jadrana, plavom, osvježavajućem moru, pitomom suncu, čistim bijelim stijenama i bezbrižnom kupanju do mile volje. Zaroniš i imaš što vidjeti. Ovdje si zaronio u prazno, a u očima samo pijesak.
Svejedno smo uživali, rasterećeni od posla, na drugom kraju svijeta, rashlađivali se hladnim koktelima i mliječnim frapeima, izgledalo je kao da smo se sklonili od života koji ovdje naprosto nije mogao do nas.
U mekoj postelji od pijeska
Sjedila sam u hladu, pod palmama, lagano se dosađujući uz obavezni shake u ruci. Povjetarac je šuškao lišće, neko manje društvance se zabavljalo par stolova dalje, svi udobno zavaljeni u ležaljke ispijali su rashlađena piva i šarene voćne koktele. Uz glavu praznu od jučerašnjeg partija nisam imala nikakvu želju da po toj vrućini nešto čitam ili radim. Dragi je spavao u sobi, a meni nije preostalo drugo nego da promatram plavi horizont i bijele oblake koji su se kao ovčice veselo natjeravali po vedrom nebu. Promatrala sam i slike koje su te noći naplavile moj život, ugodne i tople. Večer prije smo krenuli s tumaranjima po noćnom životu, a ja sam se uspjela dobro osramotiti na našem prvom pješčanom partiju. Naime, sigurno sam se naslonila na nešto za što sam mislila da je oslikani zid kluba na plaži. Da, zaista, zid podignut između dvije palme, pod vedrim nebom, zanimljiv zaključak s moje strane. Bila je to oslikana tkanina koja je kao dekoracija visjela između dva palmina stabla, a ja sam kroz nju naglavačke propala i fljisnula na pijesak zajedno s pićem u ruci. Dok se moj dragi drapao od smijeha drugi su me dizali i zabrinuto upozoravali da to više ne radim. Na sebe se nisam mogla ljutiti više nego već jesam, pa sam odlučila da će i on biti kriv za tu blamažu, jer kako se mogao tako smijati, od svih ljudi baš je on našao padati iz ležaljke od smijeha. Demonstrativno sam otišla, što je vjerojatno djelovalo neuvjerljivo, jer vojnički korak po pijesku ne pali, i naprosto skrenula na puteljak koji je vodio u brdo. Neko se svjetlo naziralo tamo gore, kao da se iza brijega skrivalo dobro zaklonjeno iznenađenje, potmulo je bljeskalo, pulsiralo u ravnomjernom ritmu. Učinilo mi se da bi to moglo biti pravo mjesto za mene ovako rumenu od srama, htjela sam se pošto-poto sakriti, a pomalo se i osvetiti. Kome? Ne znam kome. Nekome.
Kako sam se približavala vrhu raslinje je postajalo sve gušće, zapravo sam ušla u šumu, više nisam mogla vidjeti svjetlo ali su me sada vodili zvuci glazbe koji su se čuli sve razgovjetnije. Prošla sam pored ljubavnog para koji je uživao uz puteljak, ona ispod njega, raširenih golih nogu, a on udobno smješten među njenim butinama, skinutih hlača. Nisu se puno kretali, bili su pripijeno zagrljeni i polagano se ljubili.
Uskoro sam se našla pred velikom, terasasto prostrtom drvenom građevinom otvorenom sa svih strana. Unutra je bio party u punom jeku. Probila sam se kroz gužvu i uputila prema terasi s koje se vidjelo more, sjela sa strane i počela promatrati šaroliko društvo koje se ovdje skupilo iz cijeloga svijeta. Svima je bila zajednička nevjerojatna opuštenost, prijateljsko raspoloženje i oči koje su radosno sjale. Pogled mi je privukao mladi muškarac, plave duže kose i besprijekornoga tijela, stajao je u društvu koje se zabavljalo nedaleko mene. Bio je naslonjen na ogradu, u svijetloj košulji koja je isticala njegovu preplanulost i zdravi ten. Djelovao je povučenije od ostalih, iako je bio u društvu činio se sam, promatrao je skupinu kako se zabavlja, jednako kao i ja. Nagnula sam se da ga bolje vidim, a silueta koja je sjedila uz njega digla se i krenula prema meni. Tek kada mi je sasvim prišla shvatila sam da je to Engleskinja s broda, prepoznala me, došla pozdraviti i odvukla u njihovo društvo. Od svih imena čula sam samo njegovo. Bio je Englez, smireno se kretao, nije govorio glasno, djelovao je profinjeno i pomalo odsutno zamišljeno. Nije ostavljao dojam kao neko tko daruje svoj osmjeh olako. Bez razmišljanja sam stala pokraj njega, naprosto nisam mogla nigdje drugdje, orbita kojom je privlačio bila je prejaka. Prišao mi je bliže, zastao kraj mog uha, i rekao kako vidi da ništa ne pijem. Obuzeo me njegov miris, kosa gotovo bijela, zamirisala je po moru i svježini. Dok se vraćao s pićem u ruci njegova se raskopčana košulja otvorila pokazujući zanosno, glatko tijelo. Prštao je od snage. Naslonio se na ogradu uz mene, jednom rukom mi dodao piće a drugom me neprimjetno obuhvatio iza leđa. Ne sjećam se o čemu smo razgovarali, ali znam da smo se uporno, bez prestanka gledali.
Uzeo me za ruku i bez riječi poveo. Mislila sam da želi prošetati po partiju, ali samo je produžio dalje kroz gužvu i izašao van. Znala sam što se događa. Slijedila sam ga slijepo, šutke, gazila sam kroz šumu gledajući ispred sebe. Ničega se nisam bojala. Bila je dovoljna njegova topla ruka koja me je vodila i njegovo krupno, bogom dano tijelo da otkloni svaki strah, sumnju ili pitanje. Naglo se zaustavio bez nekog reda, usred ogoljelog proplanka, pogledao me bistrim očima i privukao sebi. Izmakla sam usta i skrenula pogled, a on me nježno poljubio u obraz, pa još jednom, pomilovao po kosi i krenuo dalje sve do pješčane uvale na drugoj strani otoka. Nismo tamo bili sami, još je jedan par uživao u mjesečevoj ševi, a čini mi se da su bili tamo još neki ljudi među rijetkim palminim stablima. Nije mi nitko smetao, znala sam da su svi zabavljeni sobom, da nema zamjeranja, potpuno oslobođeni mogli smo činiti što god smo htjeli.
Skinuo je s mene jednostavnu haljinu, prevukao svoju košulju preko glave i poveo me na zvjezdano kupanje. More je bilo blago, nježno nas je ovijalo svojom toplinom, a pijesak je u plićaku pružao meku postelju za dvoje. Uskoro je djevojka nedaleko nas počela sve jače i otvorenije ciktati. Moj plavetni gospodar me pogledao i držeći me čvrsto u rukama pitao da li bi i ja htjela tako vriskati. Nasmijali smo se, ionako više nisam imala ništa na sebi, a on je već bio među mojim nogama, trebao je samo ući.
Ostali smo dugo potopljeni među mirnim valovima. Drugi je par krenuo na kupanje, zastali su nedaleko nas, doviknuli nam da smo divni, i uputili se dalje.
Pred jutro sam se vratila u bungalov, moj dragi se okrenuo, nisam sigurna da je te noći spavao. Promumljao je neki pozdrav, pitao me pritajeno ljut jesam li se dobro zabavila, pretvarajući se da ga odgovor ne zanima. Nekoliko trenutaka prije mislila sam kako mene nitko ne posjeduje, ne raspolaže mojim tijelom, mislila sam da imam pravo na svu ljepotu i da nikome ne moram odgovarati za to. Ali, sada sam samo utonula u mrak, skrivajući svoje tijelo, ruke, lice, pogled. Bilo mi je neugodno, upravo sam doživjela nešto što sa svojim dečkom više nisam mogla, blistavo spajanje dvoje neznanaca u ljubavi čistoj kao priroda.
Dragi je nakon ručka ostao u sobi, a ja sam gledala tirkizno more, razmišljala o prelijepom Englezu, dok je društvo iza mojih leđa lijeno ispijalo svoja rashlađena pića i prepričavalo doživljaje s azijskih putovanja.
Post je objavljen 10.02.2006. u 13:14 sati.