Snijeg pada kao lud,vani je prava snijezna mecava.Jucer popodne,oko 4 sata,odjedamput se je potupno smracilo i u sekundi je puhnula vjetrina sa snijegom.Nije se vidio prst pred nosom.Cak je i grmilo.Snijeg i grom.Nakon sat vremena sam se uputila sa klincem na judo.Opet je padao ko blesav.Nakon 200 metara u koloni,dok mi je auto setao simo tamo,puknuo mi je vidik na duzinu kolone.Popizdila sam i jedva parkirala auto sa strane.Parking nije bio ociscen i skoro sam se otklizala natrag na cestu.Jebes auto dok pada snijeg a cesta nije ociscena,kolona nepregledna,auta ispred mene su se u tih 200 metara samo proklizavala lijevo desno.ostavih auto,koje se je u 2 minute prekrilo sa slojem snijega i nastavismo pjesice,dok je snijeg trazio naJMANJU RUPICU DA PRODRE KROZ JAKNU.Trepavice su mi bile pune snijega,a svaka pahuljica je bola.Bauljali smo tak nogostupom kraj kolene auta ,i za 15 minuta hoda stigli u centar.Susjeda koju smo vidjeli da sjeda u auto i odlazi,kad smo stizali u garazu je prosla s autom tek sat vremena poslije,vidjeh je u koloni prema centru,dok sam se vracala po klinca.Da ne ostavih auto sa strane,jos bi bila u koloni.Kad sam se vratila do auta,jedva sam se izvukla z snijega,i bila sam sretna kad sam se dovukla do garaze.od sad dok pada,necu se zicirat vec cu pjesaciti.friski zrak i tak to.jedino,sto su mi se smrzla koljena od jucerasnje setnje,tak da me sad bole.Dobivam hipohondarski strah da me ne snadje ista sudbina kao moju seficu,azdaju,koja je stigla nakon operacije oba umjetna koljena.Valjda su je napumpali sa tabletama protiv bolova,jer se za sada trudi da se cereka i kao ljubazna je.Imali smo zajednicki satanak,tj.tim i svaki cas se trudila da ustane i odgega se po nesto,prije neg se tko od drugih kolega digao da nesto dohvati.Svaka cast,gega se,a ispod hlaca se naziru potpore za noge.NIje da joj zelim zlo,al kad to vidim jezim se.MOderna medicina cini cuda.Ona je direktni primjer za to.Odrezali joj zglob i ugradili metalne sipke u kosti koje sluze sad kao zglob.kak iz vlastitog iskustva znam da me svaki oziljak boli,dok se mijenja vrijeme,neznam kak to cudo funkcionira bez bolova.I ak je prije operacije bila prikriveni narkoman,a sad se uporno trudi da prikaze,kak je ona spremna za sve napore.Neki ljudi neznaju otkacit,vec misle da se zemlja nemoze vrtit bez njih.Umjesto da je otisla mjesec dana u topiŽlice i tamo vjezbala i odmarala,ona se vraca na posao.I to puno radno vrijeme.Da pokaze primjerom,kak ona dolazi radit(to je rpije rekla) sa takoreci otvorenim ranama poslije operacije,a drugi kihnu pa ih nema 2 tjedna na posao.najbole da si donesemo bolesnicke krevete na posao i umremo u javnosti.Da nebi firma imala extra troskova.Firmama trebaju takvi kiborzi.Ljudi koji nemaju vlastitog privatnog zivota.Koji posle posla idu spijunirati kolege dali su stvarno bolesni,ili su otisli u kino navecer ne sluteci da kiborg vreba iza coska i prati ih.a onda to ujutro razglaba kod direktora.Direktor odma pise opomenu pred izbacivanje s posla i gladi kiborga rijecima kak e nezamjenjivo blago za FIRMU.Sad ce bit jos savjesnija i bolja,jer kao kiborg iam sansu il bit jos gora azdaja,il ce izgubit poziciju.Sad treba upregnut ljude da jos vise rade za nju,dok ona obavlja telefonske razgovore i njeguje svoje veze i vezice,samo u svrhu objava i dojava.Muka mi je od te babetine.Trazim posao,al nazalost jos nista sto bi mi odgovaralo.A kiberg azdaja,baba roga,nakarada i najpokvarenija osoba koju sam ikad dosad srela se vratila. 3 mjeseca je bilo divno,sad cekam njezine spacke.Svaki put kad me pogleda osjetim se ljigavo i neugodno.Nekakav cudan osjecaj odvratnosti i nelagode me obuzima svaki put u njenom prisustvu,a iakd moram preko telefona pricat s njom.Ne ne mrzim je....ja nemam burn out sindrom,...ne ja se osjecam ssuper...neznam kak da se oslobodim tog ljigavog osjecaja odvratnosti....idem pogledat na psiholoske stranice sto kazu o tome...http://hr.wikipedia.org/wiki/Mobbing ah zlostavljana osoba je nemocna da se odbrani,da jer kibor nalazi uvjek sranja za prigovaranje,kao kad je naljepila crvenom selotejp trakom prozore na cijelom katu i optuzila mene da je naljepila crvene treke preko prozora da JA NE OTVARAM PROZORE U ZIMI;I NA TAJ NACIN su se smrznulo par odvratnih biljcica u hodniku....dobro da imaju udruzenja zrtava mobinga http://www.mobbing.hr/ ja senadam da cu se uskoro izvuci,kad nadjem novi posao.Gore nemoze bit od ovog.
Post je objavljen 10.02.2006. u 11:00 sati.