Eto ga, i podaci Hrvatskog statističkog ljetopisa 2005, pokazuju da se Hrvatska punom parom uključila u ropstvo 21. stoljeća, odnosno kulturniji naziv za to je globalizacija.
Radnici u industriji su sve manje plaćeni, i sve više ima radnika koji rade na minimalcu, dok istovremeno broj onih koji zaruđuju dvostruko više od prosjeka ima sve više. Društvo se sve više raslojava na bogate i siromašne.
I ako kažemo da nije u novcima sve, onda neka tako bude, pa kažimo u tom smislu da nas nije briga za njihovo bogatstvo i kažimo da nas nije briga za njihovo siromaštvo. Pogledajmo kako ljudi žive. Bogataši su opterećeni time da na račun nečijeg siromaštva postanu još bogatiji, da si kupe još više "finih" stvari, da si kupe auto sa još više gumbiju i funkcija u kabini. Siromasi sa druge strane razmišljaju kako postati bogat, kako otvorit svoju firmu pa iskorištavat svoje radnike i doći na TV. Jer na TV-u su samo bogati. Život i prvima i drugima prolazi u čekanju i isčekivanju za profitom i u isčekivanju da postanu vlasnici stvari.
Naravno nije sve tako crno. Neki "manje", a neki "više". Ali u globalu, kako nam se to cijelo vrijeme servira na Hrvatskoj nacionalnoj televiziji, sve se podređuje profitu (zaradi), pa čak i njihov televizijski program, dakle krupnim korakom smo krenuli u smjeru "više" - još većeg raslojavanja.
Post je objavljen 09.02.2006. u 12:03 sati.