Dani su mi tako čudni, budim se, a ne znam zašto se budim, kao da ne vidim smisao u ovom mom življenju, nikako, ali baš nikako da se maknem od nekih misli, pokušavam i oprostiti i zaboraviti i krenuti dalje, ali to kao da je nemoguće..kao da mi se stalno vrte isti filmovi u glavi.
Što se tiče posla, dobila sam ga, iako će biti tek služeno za nekoliko dana, ipak su se isplatile sve one laži kako sam ambiciozna, uporna, tvrdoglava, kako sam ja pravi izbor za njih, i eto posla...negdje sam pročitala, kad naučiš glumiti ljubav, uspio si!! Još to nisam naučila , ali sam naučila glumiti pred poslodavcima, smješkati se i klimati glavom na sve njihove gluposti...i eto dobila posao..iskreno sretna sam, iako poslovni intervjui nisu kao sta su nekad bili. Ja začudo nemam nikakvih iskustva u tom području, nisam imala nikakvu vezu, mama kaže; pali su na šarm...pitam se na koji to šarm? onaj koji sam zaboravila kod kuće kad sam išla na te glupe i iscrpljujuće razgovore...tipa...gdje se vidite za 5 godina? zašto mislite da ste baš vi dobar ili najbolji izbor za nas? koje su vaše mane i vrline? ma mislim halo...mane vrline...i tu se moraš nahvaliti inače nisi ambiciozan...čudan je ovo svijet.
Šta se ljubavi tiče, onaj s oproštenjem konj od mog bivšeg dečka se i nakon 4 mjeseca veze javlja i šalje poruke iako je u vezi s curom s kojom me prevario..jednom jebivjetar uvijek jebivjetar...
Kad je svoju curu napustio zbog mene, i silnih problema koje su imali (kaze on) mislila sam da me voli najvise na svijetu, sto je najbolje, ja sam oklijevala biti s njim, jer nisam htjela nikakvu vezu, obavezu, uzivala sam u svojoj slobodi ali on se trudio da budemo skupa, ja sam popustila, i dobila najgoru godinu u životu...zašto? jer sam si dopustila...
Jer nisam znala, ili htjela, čitati znakove..trebala sam znati od prvog trena kad sam ga uhvatila u laži da nema smisla nastavljati...dati mu ljubav, sebe, novac, vrijeme, sve dati mu doslovce sve..ali on me uspio odvojiti i od obitelji i od prijatelja, s izlikom kako me voli najvise na svijetu, stalno smo negdje isli, putovali, ali uvijek sami..bio je opsjednut samnom, nije mogao podnijeti ni da me netko gleda..sad nakon takve veze, ne mogu si oprostiti šta sam si dopuštala, a sve samo da moj "dragi" bude sretan, zanemarila sam sebe da bi usrećila njega, da bi nakraju saznala da me vara već nekoliko mjeseci...kako ga ne mrziti, ali ne njega kao osobu u koju sam zaljubljena, nego u vrstu čovjeka kakav je, ljigavac, lažljivac, lovac na suknje...pokvarena osoba.
A da ne pričamo kako me sada zaj...va zbog moje love, radi i ful dobro zaradjuje, a skupa smo digli kredit u banci i plaćamo ga pola-pola ali ja njegovu polovicu moram čekati tjednima, tako da uvijek kasnimo s plaćanjem, a ja sam već skoro pod sedativima zbog stresa, jer sam bez posla, i ja to sama ne mogu plaćati, a i ne mogu vjerovati koji pokvarenjak je.
MRZIM GA IZ DNA DUŠE...ALI SVE SE PLAĆA I SVE SE VRAĆA...STIĆI ĆE I NJEGA..
Post je objavljen 09.02.2006. u 00:40 sati.