Prle je došao kući,skuhao čaj koji ga je dobro drmnuo (bio je od kamilice i mente -prava kombinacija), odsvirao par riffova i snimio ih daljnje procesuiranje, legao, upalio
floyde
i crtao slike idilične zemlje zelenih poljana, zasađenih i spremnih za kosidbu. Nimfe skaču naokolo u deliričnom zanosu cvrkuta tisuća ptica: sva je priroda high;oblaci visoko nad stablima u visinama dostižnim samo onima snažne volje, čistog srca i jakog uma.
Arkadija, Utopija …..
Iz daljine se međutim čuje priča o drukčijoj nijansi zelene, iskvarenoj i beskrupuloznoj.
Ljudska priroda će navesti ljude da se povode za idejama o nekom boljem i savršenijem svijetu u kojem će njima vladati netko superiorniji i u kojem više nikad neće morati razmišljati svojim glavama. Zbog vlastite prirode ljudi nastaviti živjeti kao sužnjevi, zauvijek, bez iti malo dodira s onom davno zaboravljenom zemljom ljubavi užitka.
….
….
Probudio se iz sna jer ga je trgnula ova zadnja misao. Skočio je, odjenuo kaput i krenuo spašavati svijet, ali u tom trenutku zazvonio je telefon. Bila je to njegova djevojka Himena, ona s vagonima i dok je razgovarao s njom shvatio je da je svijet već odavno propao
Odustao je i pozvao Himenu kod sebe i uz nju zaboravio na sve, ali ga je sada opet počeo proganjati osjećaj krivnje što nema vagon.
Zaspao je
Post je objavljen 08.02.2006. u 20:08 sati.