mala i dobrohotni su jučer šopingirali.
kao prvo – fridž je bio avetinjski pust.
kao drugo ( ali ne i manje bitno ), dotični šoping centar u susjedstvu je već neko vrijeme, i više nije friško otvoren, a mala ga još nije hodočastila.
a to nemre sam' tak proći.
jer mala se voli šmucati oko polica.
niš' posebno, strast ko' strast.
uostalom, od toga boluju i sve njene istospolnice.
ili bar većina.
bio je to savršeni dan za taj sport.
mala odmorna, dobrohotni još nije mrtav umoran.
uzeli kolica i krenuli u postolovinu pod imenom : malo para - puna kolica - hepi end.
mala se razočarala već na samom startu ( naime, svjetski je putnik, i nagledala se ona šloping centara i centara širom europe, pa ju sve manje od deset km u promjeru, ipak ostavlja ravnodušnom ).
ogromni, obećavajući ulaz ničim nije opravdao svoje postojanje - sve što je on obećavao, u startu je srušila praznina još neuseljene ponude koja je slijedila.
no, to nije ni bio cilj njihovog dolaska, pa se mala ponadala da će se barem pri pogledu na veličanstven izlog polica sa hranom uspjeti povratiti od prvotnog šoka.
ali nije.
skraćenom verzijom ispričano, jer suvišno je trošiti riječi - dotični centar nije ni sjena jednom od svoje starije braće, čak štoviše, izgleda više kao neželjeno dijete.
nakon par isprobanih jakni ( koje su, sudeći po mjerama, proizvedene vjerojatno u čajna taunu ), sat i nešto bauljanja oko artikala, mala je shvatila zašto nije ni trebala dolaziti.
naime, na jednoj od polica nalazila se potvrda koilko je država u kojoj živimo u banani ...
lovor, znate dobro što je lovor ( žene prepoznaju njegovu kulinarsku vrijednost ).
ono fino kaj miriši u gulašima, u sarmama i sličnim jelima od mesa, onaj listić kaj vam se zapikne u nepce baš kad ste slasno zagrizli u meseko... ( ovo je uputa za muški dio populacije, koji dotični, možda ne prepoznaje iz prve ).
ako ništa drugo, vidjeli ste drvo lovorovo negdje na ljetovanju širom jadrana nam plavog i pomirisali list još neubran, svjež.
dakle, mala je potrošila svoju dvogodišnju zalihu, pa je odlučila popuniti iste.
i došla je pred policu sa dotičnim začinima.
i nakon pomnog iščitavanja deklaracija na proizvodima, zaključila da nekoga u ovoj državi konačno treba skratiti za glavu.
recite mi vi, molim vas,koja jelogika i smisao u ovome :
u ponudi su tri pakiranja lovorovog lista –
- jedan mađarski od 5g po cijeni od 3,89kn ( proizvedeno u mađarskoj, uvoz iz mađarske )
- jedan slovenski od 25g po cijeni od 3,90kn ( proizveden u deželi, uvoz pitaj boga odakle )
- jedan hrvatski, frankov od 25g po cijeni od 4,90 kn ( PROIZVEDEN I UVEZEN IZ SLOVENIJE! )
PA DOBRO LJUDI MOJI, ZAR HRVATSKA NEMA VRAŽJEG LOVOROVOG LISTA, NEGO I TO MORAMO UVOZITI, I TO JOŠ K TOME IZ SLOVENIJE???? NIJE LI LOVOR PRIMORSKA BILJKA I NE RASTE LI ŠIROM JADRANA??? A GDJE TO SLOVENCI, NA SVOJOJ ŠIROKOJ OBALI MOGU UBRATI DOVOLJNE KOLIČINE LOVORA, JOŠ I ZA IZVOZ??? I JOŠ KAD GA UVEZEMO, I PAKIRAMO, SKUPLJI JE NEGO ISTI TAKAV U DEŽELINOM PAKIRANJU???
ma, dajte, molim vas lijepo....tko je ovdje lud..
Post je objavljen 08.02.2006. u 19:13 sati.