Konačno sam dovezla kompjuter u ZG city…u međuvremenu sam se zaposlila, udobno smjestila u stan i započela novi život. Nije bilo lako, al danas sam relativno sretna. Relativno iz razloga što ne radim posao u struci.
Traženje posla u Hrvatskoj uistinu je igra na sreću, kidanje živaca, iscrpljujuće. Poslodavci se stavljaju u rang nekakvih bogova, za robovski rad nude smiješne plaće, a doći do bilo kakvog posla je nemoguće, znala sam to od prije – sad to ponovno znam iz vlastitog iskustva. Poslala sam na stotine molbi, bila na desecima razgovora, vidjela svega i svačega, od nemoralnih ponuda pa nadalje…Imam diplomu, govorim strani jezik…..ali…..nemam radnog iskustva a veze i poznanstva te poslodavci koji žele gotovog radnika rezultirali su mojim privremenim zamrzavanjem traženja adekvatnog posla, te već 3 mjeseca radim posao koji baš i nema izravne veze s mojom strukom, al zadovoljna sam – dok ne iskrsne bolje.
Neovisno o svemu: Zagreb je moj novi grad, Zagreb je upravo grad kakav meni treba, o mojim pohodima po ZG-u neki drugi put.
Sad znate razlog mog duuugog izbivanja.
Nisam sigurna, al čini mi se da je moj blogić nekako blokiran, pa ne zamjerite ako nešto ne valja...uglavnom ja sam natrag…
Post je objavljen 08.02.2006. u 18:47 sati.